Evangelium u društvu koje je podložno parnicama

Evangelija u društvu koje voli parnice

1. Korinćanima 6:1-8

Od Dejvida Strajna

Dobro, molim vas, uzmite primerak Pisma u svoje ruke i okrenite se sa mnom na 1. Korinćanima, poglavlje 6; 1. Korinćanima, poglavlje 6, na strani 954 ako koristite jednu od naših crkvenih Biblija. Sada, prošli put smo bili u poglavlju 5, i razmatrali smo neke od teških tema koje će Pavle uskoro početi da obrađuje u ostatku knjige 1. Korinćanima. Poglavlja 1 do 4 su bila relativno mirna i laka za razumevanje, ali kao što smo rekli kada smo bili u poglavlju 5, od sada pa nadalje to je sve bijesno veslanje; prilično gruba vožnja. Tu je izazovan materijal. Prošli put u poglavlju 5, ćete se setiti, on je razradio problem seksualne nemoraličnosti i crkvene discipline. Ovaj put problem koji muči korinćanske crkve ima veze s vernicima koji se međusobno tuže, obično za sitne sporove unutar zajednice lokalne crkve, pred civilnim sudovima. I Pavle piše da ih izazove i da se pozabavi tim štetnim problemom.

I dok razmatramo Pavlovo učenje ovdje, postoje dva preliminarna pitanja koja bi nam mogla pomoći dok pristupamo tekstu da ga pravilno razumijemo i primijenimo. Prvo se odnosi na ono što Pavao ne kaže u 1. Korinćanima 6, stihovi 1 do 8. On ne kaže da stvari kaznenog zakona treba zadržati u tajnosti i interno ih obrađivati u crkvi. To nije njegova poruka. On ne sugerira da pronevjera ili zloupotreba ili stvari te prirode treba da se drže podalje od sudova ili zakona. Zapravo, kada je to potrebno, sam apostol Pavao bio je spreman da iskoristi svoja zakonska prava kao rimskog građanina i sam se žalio sudovima pravde za pomoć i naknadu. Građanski magistrat, on će nam reći u Rimljanima 13, Božji je službenik, njegov sluga, koga je Bog odredio i postavio za naše dobro. Dakle, Pavao ovdje ne kaže da ne treba da se pozivamo na zakon zemlje kada je to potrebno. Postoje okolnosti u kojima vjernici nemaju drugog izbora, djelujući da brane sebe ili druge, koristeći zakon zemlje kada nema drugog izbora.

To nije ono što se događalo u Korintu, međutim. Čini se da su u Korintu članovi crkve zaboravljali svoje obaveze kao kršćani da jedan drugome oproste i da se vole i da prakticiraju strpljenje jedni prema drugima. I umjesto toga, su koristili sudove da postignu bodove, da zarade novac i da steknu konkurentsku prednost u poslu i u društvu na štetu braće i sestara u Kristu. I kao što možete zamisliti, to je izazivalo pustoš u zajednicama Korinćanske crkve. I to je prva stvar koju treba imati na umu dok radimo kroz 1. Korinćanima 6:1-11. Pavao ne prezire pravilnu upotrebu građanskog zakona kada je to potrebno, ali on izaziva onu vrstu zloupotrebe za sebične i zlonamjerne ciljeve koji su bili uobičajeni u Korintu.

Druga preliminarna stvar koja će nam pomoći dok tražimo da razumijemo Pavlovu poruku ovdje ima veze s time koliko su čudne stihovi 1 do 8 kada ih postavite u kontekst u ovom dijelu pisma. Dakle, poglavlje 5, zapamtite, Pavao se bavio vrlo posebnim i teškim slučajem seksualne nemoralnosti. I govorio je o crkvenoj disciplini za seksualno nemoralne i nekaoljive članove crkve. Zatim u drugoj polovici poglavlja 6, on će se vratiti na pitanje seksualnog grijeha. I tada vrlo prirodno prelazi. Tako u poglavlju 5 i drugoj polovici poglavlja 6, on govori o poremećenoj i grešnoj seksualnosti. I tako tada, vrlo prirodno u poglavlju 7, on će govoriti o braku i pobožnoj i pravilno uređenoj i Bogu časnoj seksualnosti. I to sve ima određeni stupanj smisla; tu je logika.

I tako se nalazimo okrenuti prema poglavlju 6, 1 do 8, češkajući se malo po glavi jer upravo ovdje smješteno usred rasprave o ljudskoj seksualnosti nalazi se ova stvar o tužbama. Što na svijetu čini poglavlje 6, 1 do 8, ovdje? Mislim da postoje dvije stvari koje treba imati na umu koje mogu pomoći da odgovorimo na to pitanje. Prvo, zapamtite da je u poglavlju 5 Pavao pozvao Korinćane da izvrše crkvenu disciplinu; oni su zapravo odbijali, bili su neratni da izvrše crkvenu disciplinu u slučaju grubog, skandaloznog, javnog, seksualnog nemorala na strani jednog od njihovih članova. Tako u poglavlju 5, oni odbijaju poduzeti potrebne, crkvene, duhovne mjere protiv stvarnog grijeha. Ali u poglavlju 6 – kakav kontrast – oni izgledaju kao da su previše sretni da poduzmu nepotrebne, zlonamjerne, pravne i sudske mjere samo kako bi zaradili brzi novac.

Tih dvije stvari se ne čine da zajedno dobro pristaju. Zar ne? Tu je kontrast, proturječnost, i trebali bismo osjetiti njezinu oštrinu. Nisu ogorčeni zbog pomisli na crkvenu disciplinu, ali nemaju problema tužiti člana svoje crkve za svaki novčić koji imaju, ako im se ikad za to pruži prilika. Ove stvari ne bi trebale biti tako, kaže Pavao.

I druga razlog zašto je ovaj materijal ovdje vjerojatno ima veze s redoslijedom kojim su stvari predstavljene Pavlu od strane Korinćana u prvom redu. I on im odgovara u istom redoslijedu kojim su došle. I odgovara im slučaj po slučaj, bilo da se radi o podjelama u crkvi u poglavljima 1 do 4 ili spolnoj nemoralu ili crkvenoj disciplini ili tužbama među vjernicima, on uzima svaki, gotovo kao studiju slučaja, da pokaže kako, bez obzira na pitanje koje se može suočiti s nama, odgovor i protuotrov za svaki je potpuno isti. On primjenjuje Evanđelje Isusa Krista raspetog na srca i živote vjernika u Korintu. I kaže: „Ako to stvarno shvatite, ako ovo stvarno počne prodirati i preuređivati i prekonfigurirati vaše razmišljanje od temelja, onda će se sve drugo također promijeniti. " Prava tema u Korintu ima veze s njihovim neuspjehom da razumiju i primijene Evanđelje.

I tako je poglavlje 6, 1 do 11, samo još jedan studij slučaja među nekoliko u ovom pismu koji nam pokazuje da dobra vijest o Isusu stvarno djeluje u grubim realnostima pokvarenog svijeta, vrlo sličnog našem vlastitom. Dakle, hajde da zajedno težimo, dok čitamo materijal za samo trenutak, da zadržimo te preliminarne koncepte i kategorije u našim umovima. Oni će nam, mislim, pomoći da razumijemo smisao Pavlova argumenta. Prije nego što zajedno čitamo Pismo, hajde da spustimo glave i pomolimo se!

Oče naš, Tvoja Riječ je sada pred nama. Molimo za milost da je čujemo i da primimo njezinu poruku, i time, da budemo privučeni natrag, da kleknemo pred Gospodina Isusa koji je Kralj kraljeva i Gospod Gospodova. Jer te molimo u Njegovo ime, amen.

1. Korinćanima, poglavlje 6, stih 1. Ovo je Riječ Svemogućeg Boga:

Kada jedan od vas ima žalbu protiv drugoga, ima li hrabrosti ići na sud pred nepravednima, a ne pred svetima? Ili ne znate da će sveti suditi svijetu? I ako će svijet biti suđen od vas, jeste li nekompetentni da riješite sitne slučajeve? Ne znate li da ćemo suditi anđelima? Koliko više onda stvari koje se tiču ovoga života! Ako dakle imate takve slučajeve, zašto ih iznosite pred one koji nemaju važnosti u crkvi? Kažem ovo na vašoj sramoti. Može li biti da među vama nema nikoga dovoljno mudroga da razriješi spor između braće, nego brat ide na sud protiv brata, i to pred nevjernicima? To što među sobom vodite parnice već je poraz za vas. Zašto ne biste radije trpjeli nepravdu? Zašto ne biste radije bili oštećeni? Ali vi sami činite nepravdu i oštećujete - čak i svoje braće!

Ili ne znate da nepravednici neće naslediti kraljevstvo Božje? Ne budite prevareni: ni razvrjednici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni muškarci koji se izlažu na razvrjed, ni lopovi, ni pohlepnici, ni pijanice, ni psovači, ni prevaranti neće naslediti kraljevstvo Božje. I takvi su neki od vas. Ali ste očišćeni, posvećeni, opravdani u ime Gospodina Isusa Krista i Duhom Boga našega.

Amin, i hvalimo Boga što je progovorio u Svojom Svetom Riječi.

Ako bismo pokušali identificirati problem u korijenu nereda u Korintu, najbolja dijagnoza koju sam do sada čuo je ono što jedan komentator naziva „evanđeoska amnezija“. Evanđeoska amnezija – to je ono što pate u Korintu. Pročitao sam priču – zapravo sam ju video na vijestima prije nekoliko dana o čovjeku po imenu Benjamin Kyle koji je pronađen pretučen i napušten i sada pati od strašne amnezije. On provodi sve svoje vrijeme tražeći po web stranicama za nestale osobe kako bi pronašao samoga sebe; pokušava popuniti nedostajuću prošlost. On je izgubio svoj identitet; ne zna tko je on.

I Korinćani ovdje djeluju – i opet i opet u različitim pitanjima koja Pavao adresira, vidimo ovo. Oni djeluju kao da se nešto slično dogodilo njima. Oni imaju neku vrstu evanđeoske amnezije. Dobra vijest o Isusu, njihov novi identitet u Njemu, je zanemarena i ignorirana i zaboravljena u situaciji za situacijom. Ako pogledate naš odlomak, vidjet ćete kako Pavao to ističe svojim ponovljenim pitanjem: „Ne znate li?“ Tako u stihu 2, „Ne znate li da će sveti suditi svijetu?“ U stihu 3, „Ne znate li da ćemo suditi anđelima?“ U stihu 9, „Ne znate li da nepravednici neće naslediti kraljevstvo Božje?“ Tu su stvari koje oni trebaju znati. Pavao ih je učio; Kefa je učio neke od njih. Apolos je bio s njima i učio ih; drugi su im otvorili Pismo. Pavao im je već prije pisao. Oni su bili dobro naučeni u Božjim stvarima i trebali su znati. Ali izgleda da su zaboravili. Njihova je slučaj evanđeoske amnezije. I tragične posljedice slijede.

Posebno, počinju jedan drugoga tužiti ponašanjem koje više podsjeća na njihov stari život nego na novi život koji bi ih kao kršćane trebao karakterizirati. I tako Pavao u 1. stihu pita: „Ako jedan od vas ima žalbu protiv drugoga, usuđuje li se ići na sud pred nepravednima umjesto pred svetima?“ To su oni sada. Oni su sveti. To jest, oni su sveti ljudi – odvojeni milošću i djelom Božjim u njihovim životima za Gospodina Isusa Krista; određeni su kao Njegovi. I ne bi više trebali živjeti kao što su nekad živjeli prema vrijednostima svijeta, nego sada prema vrijednostima Kralja Isusa kojem pripadaju. Borili su se s problemom s kojim se još mnogi od nas bore. Smiču se, sada kada su postali kršćani, da se odreknu starih navika i obrazaca te vrijednosti iz svog prethodnog života. Slušajte samo trenutak kako jedan učenjak opisuje kako su funkcionirali sudovi u svijetu Korinćana. On kaže: „Odlučujući se tužiti, prvo je trebalo izračunati trošak i šanse za pobjedu, ne na temelju zasluga slučaja, već na temelju društvenog statusa i moćnih veza optuženika. Ljudi u starom svijetu“, kaže on, „natjecali su se za čast na sudovima. I stjecao se čast pobijedivši suparnika. Traženje sudskog postupka često nije imalo mnogo veze s traženjem pravde.“

Sada je to bio problem u Korintu! Nisu bili zainteresirani za pravdu; bili su zainteresirani za lično napredovanje u društvu na račun drugih koji su ugrožavali njihov status na neki način. I nije im bilo važno da li su vjernici ili ne. Njihovi „beznačajni slučajevi“, kako ih Pavao naziva u stihu 2, smrdjeli su na ponos i aroganciju i nedostatak ljubavi dok su djelovali na isti stari način kao što su to činili prije nego što su postali kršćani. Patili su od evanđeoske amnezije. Zaboravili su da sada kada su „u Kristu“, sada kada ih je Isus spasio, oni su novi stvorenja koja treba da žive novi život u kontekstu zajednice Božjeg novog naroda - crkve Isusa Krista.

I Pavao se ovdje bavi njihovom amnezijom na tri koraka, tri načina na koja naša prava evanđeoska identitet treba da oblikuje ono što jesmo. Prvo, ako pogledate odlomak, prvo u stihovima 1 do 3, on govori o našoj budućnosti, o tome kamo idemo sada kada smo kršćani; našoj sudbini. Zatim drugo, u stihovima 4 do 8, on govori o sadašnjosti, poziva nas da se suočimo s time kako živimo sada uprkos činjenici da smo kršćani. I konačno u stihovima 9 do 11, on govori o prošlosti; koji smo postali po milosti Božjoj kada nas je učinio kršćanima. Ako možemo shvatiti ovo, kaže Pavao, početi ćemo vraćati pravo osjećanje ko smo kao ljudi i žene u Kristu i to će sve promijeniti.

Naša budućnost

Pa hajde zajedno pogledajmo stihove 1 do 3, molim vas. Pavao nas upućuje na budućnost, našu budućnost, kamo idemo sada što smo kršćani. Sada će tvrditi da kršćanska zajednica treba biti u stanju posredovati u sporovima interno i postići pomirenje između vjerujućih braće i sestara bez potrebe da se u mnogim stvarima ide na građanske sudove. Crkva, uostalom, nije društvo kao i svako drugo, obdareno Duhom Božjim, grešnici spašeni milošću koji se drže Krista. I tako će pitati u stihu 5: "Zar među vama nema nikoga dovoljno mudroga da razriješi spor između braće?" Crkva bi trebala biti u stanju to učiniti. Ali ovdje u stihovima 1 do 3 on nam kaže zašto bismo trebali rješavati probleme interno kada vjerujući upadnu u sukob i ne slažu se.

Naša buduća sudbina

I on nas upućuje na našu buduću sudbinu. Pogledajte stih 2. "Zar ne znate da će sveti suditi svijetu? I ako će svijet biti suđen od vas, jeste li nesposobni za rješavanje trivijalnih slučajeva? Zar ne znate da ćemo suditi anđele? Koliko više onda stvari koje se tiču ovog života?" U pozadini ovoga, gotovo sigurno, stoje odlomci kao što je Matej 19,28, riječi Isusove, gdje je rekao svojim učenicima da će sjediti s njim na prijestoljima, suditi Izraelu u novom stvaranju. Ili Starozavjetne Pisma, kao u knjizi Daniela, poglavlje 7, gdje prorok "vidje kao što jedan kao Sin Čovječji dobiše vlast i moć i kraljevstvo." I tada u Danielu 7,27 čitamo: "Kraljevstvo i vlast i veličanstvo kraljevstava pod cijelim nebom će biti dano ljudima svetaca Svevišnjega." Vladat ćemo i suditi zajedno s Isusom Kristom. To je naša uzvisena i slavna buduća sudbina.

Ali Korinćani, kaže Pavao, za razliku od toga, upotrebljavaju svoje vrijeme za trivijalne slučajeve, iako će jednog dana suditi anđelima. Sigurno, čak i ovdje i sada, s ove strane vječnosti, kaže, “u stvarima koje se tiču ovog života”, crkva sa tako velikom sudbinom treba biti u stanju riješiti stvari među vernicima. “Sjetite se gdje ste na putu”, kaže nam. Sjetite se visokog dostojanstva i uzvišene uloge koju ćete jednog dana ispuniti u nebeskom sudu. Vi ćete biti sudac! Kako biste se trebali ponašati ovdje u svjetlu te buduće sudbine? Vi koji ćete jednog dana suditi anđelima, da li jedni druge uništavate ovdje? Vi koji ćete jednog dana sjediti s Kristom u konačnom sudu, da li upotrebljavate svjetske taktike da napredujete svoj vlastiti status ovdje, čak i na štetu i na ranu onima koji će služiti s vama kao braća i sestre u tom konačnom danu? Sjetite se svoje sudbine i živite u njenom svjetlu. Naša budućnost, kamo idemo, sada kada smo kršćani.

Naša sadašnjost

Zatim, drugo, Pavao nam kaže da treba da se suočimo sa našom sadašnjošću – kako živimo, vrlo često uprkos činjenici da smo kršćani. Pogledajte stihove 4 do 8. Ključ za Pavaoov argument ovdje je da primijetite ponavljanje riječi, “brat”. Pogledajte odlomak; stihovi 4 do 8:

Pa ako imate takve slučajeve, zašto ih iznosite pred one koji nemaju stava u crkvi? Kažem ovo vašoj sramoti. Da li je moguće da među vama nema nikoga dovoljno mudrog da razriješi spor između braće, ali brat ide na sud protiv brata, i to pred nevjernicima? Imati parnice jedni s drugima već je poraz za vas. Zašto ne biste radije trpjeli nepravdu? Zašto ne biste radije bili oštećeni? Ali vi sami činite nepravdu i oštećujete – čak i svoje vlastite braće!

Njihova evangelička amnezija znači da je njihova identitet u Kristu prestao funkcionirati i djelovati na bilo koji značajan način u njihovom razmišljanju ili životu. Činjenica da su bili braća i sestre kroz vjeru u Isusa, da su bili obitelj, trebala je učiniti sve razliku. Ali umjesto toga, zastupali su svoj slučaj pred onima koji nemaju nikakav položaj u crkvi, stih 4. I tako Pavle kaže, stih 5, trebali bi se sramiti sebe. Sigurno crkva ima osnovnu kompetenciju i darove koji joj se potrebni među vođama kako bi pomogli riješiti osnovne i sitne sporove? Sigurno ima nekoga dovoljno mudar! Korićani, sjećaš se, hvalili su se svojom nadmoćnom mudrošću. „Pa dobro“, kaže Pavle, „ako ste toliko mudri, zar nema nekoga tko može pomoći posredovati između povrijeđenih vjernika?“

Evangelička Pobjeda

Ali umjesto toga, oni su išli pred nevjernike, nepravednike, radi presude. I kaže u stihu 7 da je to “već poraz za vas. Radije trpite nepravdu ili budete oženjeni nego što to učinite.” Sada, zašto je to poraz za kršćane što postupaju na ovaj način? To je poraz jer Evanđelje kaže da pripadati Isusu znači postati bratom ili sestrom ljudima s kojima inače ne biste imali apsolutno ništa zajedničkog. Ne povezujete se s njima! Ne razumete ih! Oni ne razumiju vas! Njihova pozadina, njihova etnička pripadnost, njihovo porijeklo - sve to može biti potpuno strano vama, izvan vaše zone komfora. Ali sada, unatoč svemu tome, sada ste postali jedno s njima u Kristu. Sada ste porodica! Oni su braća i sestre. Vi ste vezani zajedno svetim vezama evanđeoske ljubavi. I sada morate oprostiti; morate okrenuti drugu obraz. Morate prakticirati strpljenje; morate ostaviti svoj dar na oltaru i ići i pomiriti se sa svojim bratom. I kada to učinite, i svijet gleda, kako odnosi dolaze pod pritisak i postoji svaki razlog da se oni slome i fragmentiraju i postanu kiseli i ružni, kada crkva umjesto toga progoni jedni druge u ljubavi i traži pomirenje, Pavle kaže da je to pobjeda. To je evanđeoska pobjeda. Svijet vidi da ste Kristovi učenici po vašoj ljubavi jedni prema drugima!

Evanđeoski poraz

Ali to nije ono što se događalo u Korintu, zar ne? Umjesto pobjede Evanđelja, kako su odnosi dolazili pod pritisak, kao što svi naši odnosi moraju, vratili su se na zadani položaj svog starog života i umjesto pobjede Evanđelja kako svijet koji gleda vidi što učinak milosti - transformira cijelu skupinu ljudi u sličnost Kristovu koji će služiti čak i na svoju štetu jedni drugima - umjesto toga, vide ljude koji bacaju tužbe okolo i vuku jedni druge na javne sudove, sramote jedni druge i dovode Evanđelje u sumnju. To je poraz! Kada svijet oko nas propada u plemenskom razdvojenom stavu i međusobnoj sumnji i sitnim žalima i kada se ta žala otvrdnu u dugoročne svađe i ustaljene zamjerke, kada svijet tako postupa i kada ljudi Božji traže mir i pomirenje, nastojeći živjeti u miru jedni s drugima koliko ovisi o njima, te jedni druge otpuštaju kao što ih je Bog u Kristu otpustio, kada svijet to vidi, to je pobjeda Evanđelja.

Sada međutim, pitam vas, što svijet vidi u nama. Pobjedu Evanđelja? Ili opet i opet poraz kako se vraćamo na zadani položaj samozaštitnog, oholog, sumnjičavog, žmerljivog, srditog i gorčeg prepiraanja? "Trebali bismo se sramiti sebe", kaže Pavao, "kada kao braća i sestre još uvijek postupamo kao svijet." Krist je umro za nas. Njegov Duh živi u nama. Njegova Riječ usmjerava naše korake i još uvijek tražimo naše sitne pritužbe i naše sebične svađe pred očima svijeta koji gleda. Kakav poraz. Kakav poraz. Zato Pavao poziva da se sjetimo naše budućnosti, naše sudbine - tko ćemo jednog dana biti i ulogu koju ćemo ispuniti kao suci nad kosmosom zajedno s Kristom, Vrhovnim Sudijom - i da živimo u svjetlu te buduće sudbine. I poziva nas da se suočimo s time tko smo sada, da vidimo da te stvari ne bi trebalo biti.

Naša prošlost

I konačno, ako pogledate sa mnom na stihove 9 do 11, on nam podsjeća na naše prošlo - ko smo postali kada nam je Bog, po svojoj milosti, omogućio da postanemo kršćani. Vratit ćemo se na stihove 9 do 11, ako Bog bude voljan, sljedeći put za bliži pogled na ove stihove, pa za sada, samo primijetite kako Pavle podsjeća na istinu, osnovnu istinu koju su, čini se, zaboravili. „Zar ne znate da nepravednici neće naslediti kraljevstvo Božje?“ stih 9. To je bio način na koji je Pavle opisao suce, poganske suce pred kojima su Korinćani vodili jedni druge u parnicama u stihu 1, nepravednike. I ovdje kaže: „Pa neka vam sada pokazujem sudbinu nepravednika.“ On ih karakteriše u stihovima 9 i 10 njihovim grijesima koji ih sputavaju. „Ne budite prevareni: ni razuzdani, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni muškarci koji se bave homoseksualnošću, ni lopovi, ni pohlepni, ni pijanici, ni psovači, ni prevaranti neće naslediti kraljevstvo Božje.“ Grešnici su isključeni iz kraljevstva Božjeg; to je ono što kaže. To je trezvena slika.

Budi Koji Jesi!

Tada, on baca bombu; “I takovi neki od vas! Ali vi ste oprani, posvećeni, opravdani u ime Gospodina Isusa Krista i Duhom Boga našega.” “Korinćanima, ovo je pravo pitanje koje ste potpuno iz vida izgubili, koje, ako biste samo uspravili svoje mišljenje, počelo bi vas promijeniti. I način na koji biste sada živjeli ne bi bio poraz, nego bi zaista počeo biti, konačno, pobjeda. Ovo je pravo pitanje! Zaboravili ste da više niste ono što ste nekad bili. Sada što je Isus Krist ušao u vaš život kroz Evanđelje, sve se promijenilo. Više niste definirani starim životom grijeha.” I Pavao je naveo niz grijeha koji definiraju ljude. Ali on kaže: “Sada što ste došli poznati Isusa, oni vas više ne definiraju. To više nije ono što ste, Korinćanima. Oprani ste i očišćeni i posvećeni i proglašeni pravednima pred Bogom u nebeskom sudu i obučeni u pravednost Isusa Krista. To ste sada, ako ste vjernik. To ste zaista! Vrijeme je da počnete živjeti kao takvi. Vrijeme je da počnete biti ono što zaista jeste. Nema čuda što se mučite u sukobu s grijehom u srcu kada se nastavite poistovjećivati s onim što ste nekad bili, a ne s onim što jeste sada u Isusu. Sjetite se svoga novog, pravog identiteta. Došli ste Kristu i tako je staro prošlo, a novo došlo. Nova ste tvorevina. Budi ono što zaista jeste!”

Vaš Novi Identitet u Kristu

Ovdje je ono što stvarno trebam, što i ti stvarno trebaš, sumnjam, u tvom svakodnevnom sukobu, u tvom svakodnevnom borbi da živiš za slavu Krista i težiš praktičnoj svetosti. Mnogi od nas su u iskušenju da pomisle: „Ono što stvarno trebam je dodatna doza nadnaravne moći, još malo „soka“ da napunim motor moje duše kako bih bio poslušan. Nešto više! Nešto novo!“ To uopće nije Pavlov savjet. Njegov savjet nije da tražiš nešto novo, nešto dodatno. Njegov savjet, prije, jest da se vratiš na ono što je Bog već učinio za tebe u Isusu Kristu, da razumiješ Evanđelje i svoj novi identitet u Njemu. Da to postane jasno. Da počneš to usađivati u svaki por, pukotinu i procjep tvog duhovnog života. Da to propuštaš kroz sve i počneš živjeti u njegovom svjetlu. Nisi više rob grehu. Nisi više pod vlašću starog života. Dijete milosti. Usvojen u porodicu. Rođen iznova Duhom Božjim. čist i pravedan, ne mojom vlastitom pravednošću kao da stvari koje Pavao nabraja više nikada nećeš iskušati ili će te spotaći. Ne, naslijedit ću kraljevstvo, ti, vjernik u Isusa, ćeš naslijediti kraljevstvo, ne zato što ne grešiš, već zato što si proglašen pravednim u Kristu.

I kada to shvatite, čudo i radost toga će početi da oživljava i daje snagu vašoj ruci da date neki čelik vašoj volji, neku odlučnost, tako da ćete početi da progonite poslušnost prema Kralju Isusu sa radostanim srcem. Počet ćete da se trudite kada odnosi počnu da se lome. Umjesto da se povučete, progonićete pomirenje kada sve unutra vam kaže da se povučete natrag u svjetski način, da stojite iza svojih barikada i bacate granate jedni na druge i ranite i uništavate jedne druge. Ne, kada shvatite ko ste zaista u Kristu, postajete sluga jedni drugima i progonićete pomirenje. To ne bi bio poraz, zar ne? Dok svijet gleda kako se ovi kršćani ponašaju pod pritiskom. Ne, to bi bio pobjeda. Dok oni vide u nama, dok živimo zajedno, oni vide u našim teškim, nespretnim, nezgrapnim odnosima ljude koji se ne povlače i ne povučete, već koji progone jedni druge u ljubavi jer smo porodica i jedni smo u Kristu. To bi zaista bila pobjeda. Kakva demonstracija moći Evanđelja.

To je ono što nas Pavao zove. Tako da se sjećamo naše budućnosti – gdje idemo sada što smo kršćani. Jednog dana ćemo suditi svijetu, suditi anđelima. Jednog dana ćemo biti suci vrhovnog suda. Ovdje smo u obuci. Trebali bismo živjeti znajući da će to jednog dana biti naša sudbina. Trebali bismo se suočiti sa sadašnjicom, vidjeti one oblasti u kojima danas živimo na tako niskom nivou, toliko daleko ispod našeg novog identiteta i položaja. Toliiko daleko od života kojem smo pozvani. I trebali bismo se pokajati. I trebali bismo se sjećati naše prošlosti – šta je Bog učinio u Kristu na krstu i u našim srcima kroz Evanđelje, čineći nas novima. I dok to shvatamo, trebali bismo početi živjeti u njegovom svjetlu, biti ko zaista jesmo. Neka nam Gospodin da milost da učinimo upravo to? Pomolimo se zajedno!

O našem Ocu, priznajemo vrijeme u kojem smo dozvolili evanđeoskoj amneziji, zanemarili smo naš istinski identitet, još uvijek smo živjeli kao da smo ono što smo nekad bili, a ne ono što jesmo sada u Kristu. Molimo Te, oprosti nam što smo živjeli daleko ispod naših povlastica kao djeca Božja, usvojena Tvojom milošću, očišćena i odvojena za Tvoj slave i opravdana na nebeskim sudovima. Molimo Te, smiluj nam se. I dok uvažavamo čudo onoga što si nas učinio da budemo, molimo Te, daj nam snagu i omogućavaj nam da živimo ono što stvarno jesmo? Jer molimo to u Ime Isusa, amen.