Robota Volje

Robljenje Volje

Odjeljak 1: Zašto su tvrdnje važne

Od Martina Luthera

Ovaj članak se temelji na prijevodu koji je napravljen 1823. godine od strane Edwarda Thomasa Vaughana. Jezik je moderniziran uz pomoć CoPilot AI-ja, uz dalje izmjene i konačnu potvrdu uredničkog tima Thirdmill.

Neka počnem tako što ću brzo spomenuti nekoliko stvari koje ste rekao u svom Predgovoru - jer iskreno, izgleda da umanjujete našu stranu dok neprestano podržavate svoju. Ranije ste me kritizirali što sam previše čvrst u svojim uvjerenjima, a sada kažete da ste toliko nelagodno s jakim tvrdnjama da biste više voleli stati na stranu Skeptika - barem kada Pismo i naučavanja Crkve to dozvoljavaju. Jasno je da ste netko ko preferira da se povinuje autoritetu Crkve, čak i kada ne razumije potpuno što ona uči. I to je vrsta mentaliteta koji izgleda da cijenite.

Sada, poštujem vaše miroljubive namjere. Jasno je da pokušavate biti ljubazan i izbjegavati sukob. Ali ako je neko drugi rekao ono što ste vi rekli, možda bih odgovorio oštrije - samo budem iskren. Ipak, ne mogu pustiti ovu ideju da prođe, bez obzira koliko bila dobro namijenjena.

Ovdje je stvar: biti kršćanin znači stati čvrsto u tome u što vjerujete. Ako niste u redu s davanjem tvrdnji - hrabrih, neopozivih izjava vjere - onda propuštaте nešto suštinsko. Neka bude jasno šta mislim pod "tvrdnjom": to je držati se svojih uvjerenja, potvrđivati ih, braniti ih i ne popuštati. To je uvijek bio taj način korištenja riječi, i govorim posebno o istinama koje je Bog otkrio u Pismu.

Nisu nam potrebni učenjaci poput Erasma da nas vode kroz nejasne ili trivijalne debate. Ono što nam treba je jasnoća i uvjerenost u stvari koje su važne — stvari koje nisu samo glupe ili irelevantne, već središnje za našu vjeru. Pretpostavljam da ne govoriš o tim trivijalnim debatama ovdje — osim ako nisi slučajno pomiješao svoje teme, ili još gore, sugeriraš da doktrina Slobodne Volje nije važna. To bi bio ozbiljan korak u pogrešnom smjeru.

Kao kršćani, ne bavimo se skepticizmom. Mi smo sigurni — više nego čak i stoici. Pavao nas stalno potiče da budemo sigurni i neoborivi u ono što vjerujemo. U Rimljanima, on govori o ispovijedanju koje vodi spasenju. Isus kaže da ako ga ispovjedimo pred drugima, on će učiniti isto za nas pred Ocem. Petar nam kaže da budemo spremni objasniti nadu koju imamo. Tvrdnja je u srcu kršćanstva. Ukloni je, i ukloni samu vjeru.

Sveti Duh nam je dan da proslavi Krista — čak do smrti. To je krajnja tvrdnja. Duh se ne povlači; on suočava svijet i poziva na grijeh. Pavao kaže Timoteju da govori hrabro, čak i kada je nezgodno. Ali kako netko može koriti druge ako sam ne vjeruje ili ne tvrdi istinu? Takva osoba ne bi trebala propovijedati — trebala bi biti poslana na provjeru stvarnosti. I iskreno, trošim vrijeme objašnjavajući nešto što bi trebalo biti očito. Koji kršćan ne bi tolerirao ideju da tvrdnje ne važe? To je kao reći da religija i vjera ne važe.

Ipak, kažeš, „Nisam ljubitelj tvrdnji; volim više umjereniji pristup.” Pojašnjavaš da ne govoriš o ispovijedanju Krista ili Njegovih učenja, i cijenim to. Iz poštovanja, neću suditi tvoje namjere sada. Ali mislim da bi trebao biti oprezniji s riječima. Bez obzira na to koliko je srdačan tvoj stav, tvoj jezik to ne odražava.

Ukoliko mislite da Slobodna Volja nije bitna za kršćanstvo, onda vaše riječi imaju smisao — ali vaš sud nije u pravu. Ako mislite da jest bitna, onda su vaše riječi zavaravajuće, čak i ako je vaš sud zdrav. U svakom slučaju, vaše prigovori o „beskorisnim tvrdnjama“ ovdje se ne primjenjuju. One su poredak.