Gradnja na stijeni

Od Wileyja Lowryja

Ako biste se u svojim Biblija okrenuli prema Djelima apostolskim, poglavlje 9; to se nalazi na stranici 918 u vašim crkvenim Biblijama. Ako ste često ovdje, čujete da često ponavljamo prvo pitanje i odgovor na Kratak katekizam Westminstera. I to je zaista izuzetno jasna i korisna sažetka svrhe života. „Glavni cilj čovjeka je slaviti Boga i uživati u Njemu zauvijek.” Ako mogu dodati jednu stvar – i siguran sam da bi ljudi koji sjede u Jeruzalemskoj sobi u Westminster skupštini bili vrlo voljni čuti što imam za reći! Ali ako mogu dodati jednu stvar, rekao bih ovo. Glavni cilj čovjeka je slaviti Boga i zajedno s Njime uživati zauvijek. I razlog tome je što je Crkva središnja za Božji cilj za Njegov narod. I ono što vidimo u Djelima apostolskim, poglavlje 9, stih 31, jest da se Crkva gradila na Kristu. I dok se gradila na Kristu, oni su hodali „u strahu Gospodnjem i u utjehi Duha Svetoga.” Vidite, oni su slavili Boga i zajedno s Njime uživali.

Pa tako, s tim na umu, idemo k Njemu u molitvi, a zatim ćemo to noćas i pročitati.

Oče naš, molimo Te da nam daš strah Gospodnji i da nam daš utjehu Duha Svetoga, čak i dok čitamo ovaj stih i noćas ga proučavamo. I dok odlazimo odavde, da bismo išli slaviti Te i zajedno s Tobom uživati zauvijek. Molimo ove stvari u Kristovom imenu, amen.

Djelomi 9, samo jedan stih; stih 31:

„Tako je Crkva po sve Judeji i Galileji i Samariji imala mir i gradila se. I hodeći u strahu Gospodnjem i u utjehi Duha Svetoga, množila se.”

Trava vene i cvijeće pada, ali Riječ našega Boga ostaje zauvijek.

Želim da večeras proučimo ovaj stih iz dva aspekta. Prvi je – izgrađen. A drugi je – izgrađen van. Izgrađen i izgrađen van. Većinu vremena ćemo posvetiti prvom, i tu ćemo početi, s izgrađenim.

Izgrađen

Pise da „crkva širom Judeje i Galileje i Samarije imaše mir i gradila se.“ Drugi način na koji to možemo reći je da se gradila. Gradila se i jačala. Snaga crkve je velika stvar. Crkva je tijelo Kristovo; to je nevjesta Kristova. To je stado Dobrog Pastira. okupljena je prema vječnom planu Božjem, osigurana izlijevanjem dragocjene krvi Kristove, i njom vlada uskrsnuli i pobjednički Gospodin Isus Krist. Sigurno je reći da rast i snaga crkve zavise od Krista.

I u ovom stihu, mislim da vidimo tri stvari, tri načina na koja je Krist taj na kojem se crkva gradi. Tri načina na koja se crkva gradi na Kristu. Jedan je taj da se crkva gradi na Kristovoj zapovijedi. Također vidimo da se crkva gradi kao Kristova crkva. I također vidimo da se gradi Kristovom predanošću. Pogledajmo te tri stvari.

Izgrađen na Kristovoj zapovijedi

Prvo, vidimo da je Crkva izgrađena u ispunjenju i poslušnosti Kristovoj zapovijedi. Znate, jedna od stvari koja ovaj stih ističe u knjizi Djela apostolskih je to što služi kao sažetak. To je sažetak svega što je prethodno bilo u knjizi Djela apostolskih, ali je također i prijelazni stih. Dakle, postavlja nas da nam kaže što će se dogoditi u ostatku ove knjige Djela apostolskih. I kao sažetak, stih 31 nam kaže da je Crkva, u cijeloj Judeji i Galileji i Samariji, bila izgrađivana. Sada, spominjanjem ta tri mjesta, posebno, vezani smo uz samu svrhu i redoslijed i nacrt knjige Djela apostolskih. Jer, gdje počinje knjiga Djela apostolskih? Knjiga Djela apostolskih počinje u Jerusalemu i počinje s Isusom i On je sa svojim učenicima i kaže im da čekaju u Jerusalemu, da čekaju dolazak obećanja Božjeg, dolazak Svetoga Duha. I neposredno prije svoga uznesenja, Isus kaže ovo svojim učenicima. Kaže: “Primiti ćete snagu kada Sveti Duh dođe na vas, i budete moji svjedoci u Jerusalemu i u cijeloj Judeji i u Samariji i do krajeva zemlje.” Knjiga Djela apostolskih počinje s Isusom u Jerusalemu. Završava s Pavlom u Rimu. I traje ovu liniju mjesta koja Isus daje svojim učenicima – Jerusalemu, Judeji, Samariji i do krajeva zemlje.

“Na ovom kamenu”

I tako u stihu 31, nalazimo da kako se širi vijest o Isusovom uskrsnuću, crkva se gradi u miru – gdje? „U cijeloj Judeji i Galileji i Samariji.” Baš kao što je Isus zapovjedio, baš kao što je Isus zapovjedio, tako je crkva rasla i bila jačana. Vidite, što Krist zapovijeda, Krist i daje. Kada On naredi svojim učenicima, svojim sljedbenicima da budu svjedoci i da čine učenike, On će ispuniti što je zapovjedio. On će učiniti i dati plod iz njihovog truda za Njega jer je to Božji plan i to je Božje djelo. Sjetit ćete se u evanđeljima kada Petar ispovijeda da je Isus Krist – i što Isus kaže Petru? On kaže: „Na ovom kamenu,” ovoj ispovijedi Isusa kao Krista, „Na ovom kamenu, ja ću graditi svoju crkvu i vrata pakla neće nadvladati.” I bilo je intenzivnog progona i protivljenja protiv crkve u vrijeme knjige Djela. I učenici, apostoli, bačeni su u zatvor. Optuženi su da ne govore o Isusu. Čitamo o Stjepanu i načinu na koji je lažno optužen i kamenovan; prvi mučenik u ranoj crkvi. Čitamo o tome, čak i u poglavlju prije ovog, da je to bio Saul, koji je postao Pavao – on je pustošio crkvu.

Ako bismo mogli samo sažeti poruku Djela apostola u samo nekoliko riječi, mogli bismo reći da je to svjedočanstvo o uskrsnuću s moći i s progonima. I to je ono što nalazimo – da kao poruka o evanđelju, da je Isus uskrsnuo iz mrtvih, ona izlazi i po moći Duha Svetoga crkva se umnožava i raste i gradi i jača u ispunjenju zapovijedi Kristove i suočena s intenzivnim progonima. Sada bismo mogli izvući nekoliko lekcija iz toga, samo iz ove jedne točke, jer živimo u kulturi u kojoj je, gotovo na svaki način, suprotno putevima Božjim; suprotno Božjoj istini. Vidimo djela terorizma, koja su gotovo nedjeljno stvarnost, i to sve više i više opterećuje umove ljudi. A ipak, što vidimo ovdje u ovom odlomku? Da čak iako se crkva čini kao da stoji na klimavom tlu, mora se ažurirati, prava potreba je reformacija; prava potreba je povratak poruci o uskrsnuću i oslanjanje na Duha Svetoga znajući da je to kako Krist gradi i jača Svoju crkvu.

To je također ohrabrenje za nas. Možda neki od vas razmišljaju da li je vrijedno posvetiti se crkvi? Je li vrijedno služiti i dati i učiniti se ranjivim u životu zajednice? Možda neki od vas služe u crkvi već mnogo godina; ste umorni? Možda to samo nije prioritet kao što je bio ranije? Ono što vidimo ovdje je da rast crkve, snaga crkve, jest Kristova zapovijed. To je Božji plan i Bog će vidjeti Svoj posao do kraja, do ispunjenja, do kraja vremena, za slavu Kristovu i za dobro Njegovog naroda. Ovaj stih nam kaže: „Pogledajte što Bog čini za Svoju crkvu, sa Svojom crkvom. On daje što zapovijeda.” Očekujte to! Molite se za to. Čekajte to. I posvetite se Njegovoj crkvi.

Izgrađeni kao Kristova crkva

Što nas dovodi do druge stvari. Čija je crkva? To je Kristova crkva! Ovo je Kristova crkva koja se izgrađuje. Krist je glava crkve i postoji jedna crkva; jedna crkva s mirom i jedinstvom u Kristu. Pogledajte nazad na stih tamo, stih 31. Pogledajte šta kaže. Kaže: „Tako je crkva," jednina crkve, „imala mir i gradila se." To je jedna crkva, čak iako je na više mjesta. Nalazi se u Judeji i Galileji i Samariji, ali je ipak jedna crkva. Zapravo, ako bismo preveli tu riječ „šireći se po svemu", gdje piše „šireći se po svemu", mogli bismo reći „na cijelom". Tako biste mogli reći da je to crkva „na cijeloj Judeji i Galileji i Samariji". I ta riječ u grčkom je zapravo ista riječ odakle dolazi riječ „katolička". Ovo je ono što izjavljujemo ili ispovijedamo kada kažemo Apostolsku vjeru i kažemo da vjerujemo u „svetu katoličku crkvu". Ne kažemo da vjerujemo u Rimokatoličku crkvu, već da vjerujemo u jednu univerzalnu crkvu, svjetsku crkvu Krista. Potvrđujemo našu vjeru i naš zavzetak tome. Crkva koja se sastoji od vjernika iz svakog naroda, svakog plemena, svakog jezika, svakog naroda.

Jedna Crkva U Kristu Isusu

To je ono za što se Isus molio prije svoje raspećevanja. Molio se sa svojim učenicima da "svi koji vjeruju u Njega budu jedno, kao što On i Otac jesu jedno." To je ono što je Isus poručio svojim učenicima na kraju Mateja kada kaže: "Idite i učinite učenicima sve narode." I šta nalazimo kada dođemo do knjige Otkrivenja nego je to mješovita množina koju nitko ne može izbrojati koja je pred prijestoljem i časti Jaganjca, časteći Krista. Ovo je Božje obećanje, vraćajući se k Njegovom obećanju Abrahamu da će kroz Abrahamovu djecu sve porodice zemlje biti blagoslovljene. To je jedna crkva i ona je u Kristu Isusu. I vidimo početak tog jedinstva upravo ovdje u knjizi Djela apostolskih u stihu 31. poglavlja 9. kako se oni iz Judeje i Galileje i Samarije okupljaju i uživaju u miru i uživaju u izgradnji, biti izgrađeni.

Savladavanje prepreka

I već u ovom trenutku u knjizi Djela, crkva je prevazišla velike prepreke. Znate, ako samo uzmete te tri riječi, “Judeja i Galileja i Samarija”, u tim trima riječima postoji složena i uznemirujuća povijest. Tu je idolatrija, tu je građanski rat, tu je mržnja, tu je progon, tu je predrasuda, tu je svjetovnost, tu je samopravednost. Judeja je bila mjesto hrama. To je bilo mjesto gdje je živjela vjerska elita i gdje su oni djelovali. Galileja je bila židovska teritorija, ali je bila mnogo više pod utjecajem i utjecajem kulturnih utjecaja rimske i grčke kulture. Samarija je bila između njih dvije i oni nisu bili čistog židovskog porijekla i slijedili su različite vjerske prakse. I Židovi su mrzili Samarijce. Kaže se da su oni iz Galileje, kada su išli u Judeju, prelazili rijeku Jordan da bi zaobišli područje Samarije. Nisu htjeli doći u kontakt s tim ljudima. I povremeno je izlazila intenzivna nasilnost između tih skupina ljudi. Ali ovdje se kaže da je bila jedna crkva u tim mjestima i da je ta crkva imala mir i da je bila izgrađivana. Nije bila samo slobodna od protivljenja; bio je mir među njima. Bio je mir između tih ljudi koji su nekada bili u neprijateljstvu s Bogom i sada su pomireni s Ocem i dobili dar vječnog života u Isusu Kristu, dar Svetoga Duha. Ovi su ljudi koji su bili u neprijateljstvu jedni s drugima, a sada se zajedno raduju u radosti, vjeri i zajedništvu. I ta riječ za “crkva” koju imamo ovdje, doslovno znači “pozvani”. Bili su “pozvani” iz svojih bivših načina i iz svojih različitih pozadina da dođu u jednu crkvu, jedno tijelo, jedan narod za slavu Kristovu.

I možda najočitiji primjer te radikalne transformacije koju su ljudi doživjeli je transformacija koja se dogodila sa Saulom ili Pavlom. Ovdje je bio čovjek ranije u ovom poglavlju, ovdje je čovjek koji je bio glavni progonitelj i tlačitelj crkve i sada je doveden u crkvu, u zajednicu svetih. I ne samo što više nije progonitelj nego sada je jedan od glavnih instrumenata za izgradnju crkve. To je radikalna transformacija koja se događa ovdje u ovom poglavlju, u ovom stihu koji nam se govori. Rast crkve donosi mir među onima koji su različiti i podijeljeni. Zašto je to važno? Zašto je važno imati jedinstvo među tom različitosti? Jer ništa drugo to ne može učiniti; samo Krist to čini. To se događa samo u Kristovoj crkvi, i tako to donosi slavu Kristovom imenu. I to vidimo upravo ovdje u ovom stihu.

Izgrađena Kristovom Predanosti

Treća stvar koju vidimo o tome kako je crkva izgrađena na Kristu je ovaj opis života koji su uživali vjernici. Vidimo ovdje Kristovu stalnu predanost, Njegovu službu crkvi. Crkva je izgrađena Kristovom predanosti prema njima. Stih nam kaže da su "hodali u strahu Gospodnjem i u utjehi Duha Svetoga." Sada razmotrite karakteristike Isusove službe. Koje su bile strane Kristove službe? Pa, mogli biste identificirati ove dvije karakteristike upravo ovdje, zar ne? Jer sve što je Isus učinio i rekao bilo je učinjeno za slavu Božju. Njegova predanost da provede vrijeme s Ocem u molitvi. Svi Njegovi moćni radovi i čuda i znakovi i učenje koje je On učinio bilo je da Bogu donese slavu. I čak ići na križ i primiti gnjev Oca, to je učinjeno iz poslušnosti i podložnosti volji Njegovog Oca. Bio je to strah Gospodnji koji je prožimao cijelu Kristovu službu.

I Sveti Duh, taj Sveti Duh koji je djelovao nadnaravne čudesa u Isusovom životu i kroz Njegovu službu, jest Sveti Duh koji sada nastavlja svoju službu u i kroz sve koji vjeruju u Krista. Isus je to obećao. On je obećao da će ostaviti svoje učenike, ali ih neće ostaviti same, već će poslati Svetog Duha da ih opremi, da ih nauči kako bi mogli služiti u Njegovo ime. Drugi naziv Svetog Duha, kaže se, je Utješitelj ili Pomoćnik. Što vidimo da se događa upravo ovdje u ovom odlomku? To je da Utješitelj donosi utjehu. Oni idu "u strahu Gospodnjem i utjehi Svetog Duha". To je dokaz da je Krist djelovao u svojoj crkvi. On je bio predan svojoj crkvi. On je nastavio služiti svojim ljudima jer su pokazali strah Gospodnji i utjehu Svetog Duha. Te dvije karakteristike uvijek idu zajedno – strah, poštovanje, predanost i štovanje Boga zajedno s ohrabrenjem i utjehom, radošću i blagoslovom Svetog Duha.

Strah Gospodnji

Nije često da čujemo o strahu od Gospodina, zar ne? Čini se kao da je to pojam iz Starog zavjeta, možda. I sigurno, to je bio odgovarajući odgovor na Božju slavu u cijelom Starom zavjetu - strah od Gospodina. Ali u Novom zavjetu, mnogo puta, pisci nas pozivaju na strah u svjetlu stvarnosti Evanđelja. Jer, kao što vidite, to nas uči Evanđelje. Evanđelje nas uči da se bojimo Gospodina. Evanđelje nas uči da naš grijeh zaslužuje Božji gnjev i nezadovoljstvo i kaznu. Da nema ničega što bismo mogli učiniti da uklonimo naš grijeh i da steknemo Božju blagodat. Ali naše spasenje dolazi samo po smrti i uskrsnuću Isusa Krista, Sina Božjeg. To je toliko velika naša siromaštvo bez Krista. To je toliko velika cijena našeg spasenja. Kakav bi mogao biti prikladniji odgovor nego strah i divljenje i poštovanje i obožavanje pred Bogom? Kakav bi mogao biti prikladniji odgovor nego, kako je rekao J.I. Packer, ili da posudimo iz naslova njegove knjige, da "shvatimo Boga ozbiljno"? Kako možemo ikada uživati u utjehi Duha Svetoga ako ne dajemo Bogu naš najveći posvećenje?

Mislim da je sigurno reći da svi želimo i žudimo za utjehom Svetog Duha, ali da li Boga shvatamo ozbiljno? Pitam se ako pitate naše djecu, ako pitate naše susjede, naše kolege, "Što je glavni prioritet u našim životima?" Pitam se šta bi oni rekli! Svi obično shvatamo sebe ozbiljno. Zar ne? Shvatamo naš rad ozbiljno, shvatamo naše sportove ozbiljno, shvatamo naš izgled, našu hranu i piće, naše zabave, shvatamo sebe ozbiljno. Što je još očevidnije od toga nego što je prisutnost selfija? Želimo slikati sebe. I ako sebe shvatamo ozbiljno, želimo i drugima pričati o sebi. Tako to vidimo u našoj kulturi. Ali da li Boga shvatamo ozbiljno? Ispovijedam da želim da Duh promijeni živote, ali da li to uvijek činim s očekivanjem i voljom za ono što Bog može učiniti? I da li želim malo uzeti sebi zasluga za to na putu? Pitam se koliko od nas želimo da naša djeca, da mladi rastu i uživaju u utjehi Svetog Duha, da sazrijevaju u vjeri, da rastu u učenju, samo dokle god se zabavljaju radeći to. I koliko često modeliramo odgovarajući strah Gospodnji u našim vlastitim životima i prioritetima koje biramo za naše porodice? Svi smo skloni tražiti utjehu Svetog Duha i zanemariti strah Gospodnji. Ali utjeha Svetog Duha dolazi sa strahom Gospodnjim.

I kada govorim o strahu od Gospodina, ne govorim o tmurnom ili mračnom raspoloženju. U tome ima topline, radosti u strahu od Gospodina. U tome ima slobode i iskrenosti, nade u vremenima kušnje; pouzdanja u vremenima patnje. Snaga i dubina i jedinstvo se grade kao Crkva Kristova. Ovo je prekrasna slika Crkve koja se gradi u Djelima apostolskim, poglavlje 9, stih 31. Crkva je Božji plan za slavu Kristovu i za dobro Njegovog naroda. Znate, u našoj porodici, nekako smo postali pomahnuti po pticama. Neću reći mnogo o tome jer ne znam koliko želim otkriti koliko smo ludi, ali smo vrlo osjetljivi na sve što se događa s pticama u našem dvorištu! I juče sam naišao na ptičje gnijezdo. Takva gnijezda često vidimo, ali me samo pogodilo koliko je ovo ptičje gnijezdo bilo impresivno. Ovdje je bila slama i otpad i prljavština i ove ptice mogu to sastaviti i napraviti gnijezdo za svoja jaja i za sebe. Nije li nevjerojatno što Bog čini gradeći Crkvu? On uzima Židova i pogana, Galilejca i Samaritanca, roba i slobodnjaka, bogataša i siromaha, i On to objedinjuje kao Njegovu Crkvu, kao Kristovu Crkvu za Njegovu slavu, ova prekrasna slika hodanja u strahu od Gospodina i u utjehi Duha Svetoga? To je ono što Bog čini gradeći Svoju Crkvu. Tako se Crkva gradi. Ona se uzdiže.

Također nam se u posljednjoj riječi ovog stiha kaže da je dok je bio izgrađen, bio je i proširen. Ovo će biti naša posljednja točka večeras. Crkva je bila proširena; crkva se umnožila. Dok je crkva bila izgrađena, crkva se umnožila. Zapravo, možemo reći da je jedan od znakova snage crkve taj što je usmjerena prema van. Bila je izgrađena prema van dok je bila izgrađena i bila je izgrađena prema van dok je bila proširena. Ovo nije statičko tijelo vjernika. Ovo nije ekskluzivan klub. Ovo je dinamička zajednica o kojoj nam se ovdje govori. Jedna od aktualnih riječi u crkvi danas, u našoj kulturi, mislim, jest „zajednica – život zajedno”. I to je sigurno jedna od prioriteta ovog odlomka; to je jedna od lijepih stvari ovdje. Oni zajedno doživljavaju zajednicu. Ali jedna od opasnosti podizanja i fokusiranja na zajednicu je da fokus može postati usmjeren prema unutra i zajednica može postati uzavrena. I može postati teško uklopiti nove članove ili strance. I siguran sam da su mnogi od nas to doživjeli u malim grupama ili nedjeljnim školama ili sličnim stvarima.

Izgrađena prema van

Ali vidimo ovdje da kada je fokus na Bogu i kada je fokus na Kristovoj zapovijedi da izgradi Svoju crkvu i da ide i čini učenike, crkva se proteže i rast crkve donosi slavu Kristovom imenu. I ono što vidimo kako se crkva proteže, kvalitete koje pružaju snagu crkvi su iste kvalitete koje opskrbljuju rast. One stvari koje su bile prisutne i očevidne u Kristovom služenju njima – strah Gospodnji i utjeha Svetoga Duha – to su dvije stvari koje ih šalju van, tjeraju ih van i donose umnoženje onih koji su izvan crkve. Dok su hodali u strahu Gospodnjem i u utjehi Svetoga Duha, crkva se umnožila. Bila je izgrađena prema van.

Izgradnja dovodi do umnoženja

To je u suštini princip koji ste čuli kako Ed kaže povremeno, da „ono što ide najdublje u srce ide najšire u svijet“. Da kako se Crkva gradi, ona se širi. Mnogo puta čujemo na vremenima Misionarskih konferencija citat Johna Pipera koji kaže: „Misionarski rad postoji jer bogoslužje ne postoji!“ Također možemo reći da misionarski rad postoji jer bogoslužje postoji. I to je ono što Piper zapravo kaže u tom propovijedu gdje govori o tome. To je da izgradnja Crkve vodi ka širenju. I razlog zašto je to toliko važno je taj što Crkva napreduje u teška mjesta; ide ljudima s pravim, dubokim potrebama. Jer kakvo je stanje svijeta? Kakvo je stanje onih koji su izvan Crkve? Pa, to je suprotno od onoga što vidimo ovdje. Oni su bez straha od Gospodina i bez utjehe Svetoga Duha. Nema osjećaja ovisnosti o Bogu. Nema nade i mira i utjehe samo ponos i beznačajnost. Mislim da nije potrebno davati primjere kako to karakterizira svijet oko nas, ali Krist nam daje nešto bolje. On nam daje Samog Sebe. I u Njemu smo pozvani na snagu i jedinstvo i radost i mir i divljenje i ljubav. Pozvani smo na život, vječni život u Njemu.

Kako se nadamo tim stvarima, molimo se za te stvari, čekamo te stvari, jedno od ohrabrenja koje uzimamo je da se molimo za oživljenje. Molimo se za reformaciju, za osvježenje, obnovu. Jeste li čuli to „re“? Molimo Boga da učini nešto što je učinio prije. Molimo da to učini ponovo. I možemo biti željni jer vidimo da je to učinio prije. I dokaz tome je upravo ovdje u Djela apostola poglavlje 9, stih 31. Zovemo Boga da to učini ponovo za slavu Krista i za dobro Njegovog naroda.

Čitam knjigu upravo sada o poplavi rijeke Mississippi 1927, Rising Tide. I knjiga je nevjerovatna! Jedan od glavnih likova u knjizi je rijeka Mississippi. To je jedan od najdominantnijih likova u knjizi. I nevjerovatno je čuti način na koji opisuje snagu i intenzitet rijeke dok teče prema dolje i dok se diže prema gore. I u svakom trenutku, rijeka traži da probije brane. Traži da se diže iznad brana i širi van izvan korita rijeke. To je intenzitet i snaga rijeke.

To je ono što vidimo s crkvom dok se crkva gradi, dok raste, dok se širi. Traži da seže van i gradi van i raste i množi se za slavu Kristovu. To je ono što crkva čini. To je ono što je vidimo kako čini ovdje u Djelima apostolskim, poglavlje 9, stih 31. Molimo se da to čini i u našem vremenu.

Život jednostavnosti

Dozvolite mi samo da završim s par komentara da zaključim. Znate, dolazim do takvog odlomka i uvijek nalazim da je propovijedanje i poučavanje o strahu od Gospodina posebno teška stvar. Mislim da je to zbog transcendencije Boga; teško je to izraziti riječima i uhvatiti ne samo teror već i poštovanje i ljubav u tom strahu. Što to izgleda? Kako izgleda imati strah od Gospodina i utjehu Duha Svetoga? Nekoliko riječi mi padaju na pamet. I jedna od njih, rekao bih, je ovo – to je život jednostavnosti. Znate, toliko smo ometeni i zauzeti većinu vremena. Privučeni smo da ispunimo svaki trenutak odmora ili tišine bukom ili vizualnom stimulacijom. Ali postoji poziv ovdje, mislim, da budemo tihi. Mislim, kao što je David molio ranije, "Budi miran i znaj da sam ja Bog", i da odvojimo vrijeme da se divimo i čudimo Božjem stvaranju; da se sjetimo Njegovih blagoslova, da se sjetimo Evanđelja i da Mu zahvalimo za to. Da rastemo u zahvalnosti za ono što je učinio.

Tamo postoji i jednostavnost koju vidimo u crkvi u Djelima. Zar nije? Ako se vratimo u poglavlje 2, šta je crkva radila u vrijeme rane crkve? To je zapravo bilo prilično jednostavno. Bili su posvećeni hvali i molitvi. Bili su posvećeni riječi i sakramentu. I posvećivali su se zajedništvu i velikodušnosti. To je jednostavno, ali izuzetno. Zar nije? I kako su se posvećivali tim stvarima, bili su spremni izgledati drugačije od svijeta oko sebe, biti sol i svjetlo u svom svijetu. Bila je spremnost s njihove strane da izdrže iskušenja, da izdrže kroz patnju, da pate s nadom, i da budu spremni dati objašnjenje onima koji su ih vidjeli, razlog za njihovu nadu. Zašto su imali tako veliku nadu? To je zbog uskrsnuća; to je zbog vječnog života u Kristu Isusu. I bili su zajedno jačajući jedan drugoga kroz ta vremena. I bili su spremni biti svjedok za Krista.

I možda tu mjerimo ovo. Ako nam nedostaje želja i briga za izgubljenima, možda nismo u potpunosti shvatili blagoslov straha Gospodnjeg i utjehu Duha Svetoga. Možda nismo u potpunosti cijenili nevjerojatnu povlasticu crkve, ali i nevjerojatnu potrebu izgubljenih. I možda treba da se vratimo tamo odakle smo počeli službu, Lamentacije poglavlje 3, poziv na bogoslužje – „Neka istražimo i ispitamo naše pute i vratimo se Gospodinu i neka dižemo svoja srca i ruke k Bogu na nebu.“ Idimo k Njemu u molitvi!

Oče, hvala Ti dajemo za Tvoje Riječ i za ovaj Gospodnji Dan koji dolazi, ujutro i uveče, da čujemo Tvoju Riječ i da pjevamo Tvoje hvale. Molimo Te da bi, Duhom Tvojim, djelovao u nama da nas obnoviš i oživiš i da nam daš radost u Kristu i da nam daš srce za izgubljene i da nam daš mogućnosti da se protegnemo. I kako se izgradujemo, da se izgradujemo van, za Tvoju slavu, za slavu Krista i za naše vječno dobro. I molimo ove stvari u Kristovom imenu, amen.