Kafeterija u Crkvi

Nisam siguran kako precizno ocijeniti ovo pitanje iz biblijske perspektive. S jedne strane, izgleda kao da bi to mogao biti dobar način da se poveća zajedništvo, i da bi to čak mogao biti dobar evangelizacijski alat. S druge strane, izgleda da bi to spojilo crkvu s poslovanjem na neki upitani načine.

Protiv

Kao što ste vjerojatno svjesni, Isus je imao značajne probleme s poduzećima koja su se vodila u hramu za njegova vremena. U Jovanu 2:13-16, Isus je otjerao iz hrama ljude koji su koristili to mjesto za prodaju životinja i zamjenu novca. Vjerojatno je prodaja tih životinja bila pogodnost koja je bila ponuđena onima koji su putovali duge udaljenosti u Jerusalim za Uskrs. Takvi putnici bi trebali životinje za žrtvu, ali bi im to moglo biti značajna neugodnost da transportiraju stoku u Jerusalim za tu svrhu. Prodaja životinja u hramu možda nije bila samo namjera da se zaradi, već i da se obezbijedi potrebne žrtvene životinje za kupnju na licu mjesta kao pomoć Židovima koji žive izvan Kanaana. Zamjena novca u lokalnu valutu također je mogla biti vezana za ovu pogodnost. U ovom konkretnom slučaju, Isus je iz hrama otjerao sva takva poduzeća. Kako Jovan opisuje događaj, čini se da poenta nije bila da su poduzeća bila nepoštena, već samo da su vodila posao u prostoru koji je bio rezerviran i posvećen Bogu.

Također je moguće da će poslovanje crkve uzrokovati da nevjerujuća zajednica percipira crkvu kao nešto manje od svetog ili nadsvjetovnog poduzeća, već kao samo još jednu manifestaciju potrošačkog društva. I možda će neki koji traže duhovni susret s Bogom biti odbijeni ili čak spriječeni u tom pokušaju ako čuju zvuk novčanika u pozadini.

Tu je i cijelo pitanje subote. Trebaju li kršćani raditi nedjeljom? Trebaju li kršćani posjećivati poduzeća koja uzrokuju da njihovi zaposlenici rade nedjeljom? Trebala li crkva sama voditi poduzeće nedjeljom? Ja sam sklon misliti da kršćani treba izbjegavati raditi nedjeljom kad god je to moguće, ali nemam toliko velik problem s posjećivanjem poduzeća (ko sam ja da sudim da li neko treba raditi nedjeljom?). Zar to znači da crkva treba zaposliti nevjernike ili one koji moraju raditi iz nužde da vode kafeteriju? To mi se čini kao čudno rješenje.

Što se tiče prihoda, sumnjam da bi crkvena kafeterija vjerojatno izgubila više novca nego što bi ga zaradila, ali mogu grešiti. U svakom slučaju, mislim da crkveni fondovi treba biti prikupljeni kao donacije. Davanje Bogu je čin bogosluženja, i obaveza kršćana. Ne treba ga, po mom mišljenju, zamijeniti poslovnim profitima. Dok dopuna nije zamjena u strogom smislu, postaje oblik djelomične zamjene ako crkva ovisi o takvoj dopuni na redovnoj osnovi.

Za

Ipak, ne postoji direktna korespondencija između hrama i naših modernih crkava. Naše crkve nisu sveti zgrade u kojima Bog manifestira svoju posebnu prisutnost ili Šekinu slavu; Božja posebna prisutnost više ne prebiva u nekoj posebnoj zgradi (Jovan 4:20-24). Umjesto toga, za kršćane hram je sada Isus (Jovan 2:21) sam i ljudi crkve (1. Korinćanima 3:16-17). Postavljanje poduzeća na crkvenom posjedu stoga ne mora nužno invadirati Božji sveti prostor.

I dok neki u zajednici mogu percipirati kafeteriju kao znak da je crkva prodala, možda će drugi osjetiti dobrodošlicu zbog neformalnog, netradicionalnog pristupa. Možda će oni koji su bili odbijeni kršćanstvom zbog prošlih iskustava u tradicionalnim crkvama naći crkvu s kafeterijom manje prijetećom, privlačnijom.

Opet, kafeterija bi također mogla povećati zajedništvo u tijelu, i to bi mogla biti vrlo potrebna stvar. Rani crkva je izgleda imala velike koristi od zajedničkih obroka na redovnoj osnovi (npr. Djela apostola 2:46). Možda bi to bio jedan od načina da moderna crkva ponovno stvori ovo iskustvo.

Evangelistički, također se može naći više uspjeha u pozivanju nevjernika na šalicu kave na crkvenom posjedu (hej, tu je i naziv za crkvenu kafeteriju: Crkveni posjed) nego u pozivanju te iste osobe na crkvenu službu.

Također se može tvrditi da poduzeće povećava potrebne crkvene prihode.

Summari

Lično, volim ideju povećanja zajedništva, kao i povećanja evangelizacijskih prilika. Istovremeno, imam problema s idejom da potrošački osjećaj invadira ono što ja smatram više kao obiteljsku atmosferu.

Pitanje vođenja crkvenog poduzeća nedjeljom također mi je problematično. Ako crkva u pitanju vjeruje da je važno čuvati subotu, mislim da bi to moglo biti presudno.

Također, iako crkvena zgrada nije novi hram, ljudi jesu. Vođenje poduzeća u crkvi nedjeljom možda invadira Božji posebni prostor ne po fizičkom položaju, već time što odvraća njegove ljude od njega (tj. zbog izgleda potrošačkog društva ili sekularizma).

Ja bih sugerirao da je najbolja opcija otvoriti kafeteriju koja nije poduzeće. Ako crkva vjeruje da je kafeterija važna za službu, onda možda kafeterija treba biti služba, a ne poduzeće. Stvorite atmosferu kafeterije, ali je potpuno financirajte donacijama. Dajte kavu, bagle, krofne i sve što još poslužujete. Dopustite ljudima da rade za šalterom i čistaju stolove kao dijakonsku službu. Prihvatite donacije za hranu i usluge, ali ih ne zahtijevajte ("preporučivanje" donacija mi je, u najgorem slučaju, implicitan zahtjev, a u najboljem slučaju slobodna krivica s vašom slobodnom kafom).

Kao i uvijek, pokoravajte se svojim pobožnim starješinama i crkvenim voditeljima kada imate dobru ideju o crkvi koja nije usmjerena od Pisma. Bog može dati mudrost za takve sudove.