Kraj sramote

Ispisao Gabe Fluhrer

Dok sjedite, ako želite, uzmite svoje Biblije i okrenite se na Sofonijinu poglavlje 3. Ako ne znate gdje je ta knjiga, to je u redu. Ne znam treba li to priznati kao propovjednik, ali u prvom predsjedništvu na kojem sam sjedio, morao sam pogledati u indeks da bih našao tu knjigu! U redu? Tako je bilo kad sam bio u sjemeništu, pa se ne osjećajte loše ako je ne možete naći! Ona je na stranici 790 u vašim crkvenim Biblijama; 790. I samo da vam dam nagovještaj kamo idemo u sljedećih nekoliko nedjelja navečer, večeras ćemo pogledati 3:14-16, a sljedeće nedjelje navečer, ako Gospodin bude voljan, pogledat ćemo ono što se naziva [[BVRJohn 3:16]] što je jedan od mojih omiljenih stihova Biblije. Tako sam razmišljao o tim stihovima već neko vrijeme i večeras ćemo početi u poglavlju 3, stihovima 14 do 16; stranica 790.

Molimo se, a zatim ćemo čuti Božju Riječ.

Oče naš, ono što smo upravo pjevali jest naša velika nada večeras – da Isus, koji je prije više od 2000 godina bio podignut, bude podignut večeras kao uzvisoki, uskrsnuli Spasitelj koji je jedina nada za nas pokvarene grešnike. Neka Onaj koji govori umanji da Krist može povećati i ispuniti sve u svemu. Molimo za Duha Silnoga da učini Riječ stvarnom i živom i oštrijom od mača dvosjekoga i sve to molimo u Isusovo ime, amen.

Sofonija 3, počevši od stiha 14. Ovo je Božja Riječ:

Pjevaj glasno, kćeri Siona; vikaj, Izrael! Veseli se i raduj se svim srcem, kćeri Jeruzalema! Gospodin je uklonio presude protiv tebe; on je otirao tvoje neprijatelje. Kralj Izraelov, Gospodin, je u tvojoj sredini; nikad više nećeš se bojati zla. U taj dan će se reći Jeruzalemu: "Ne boj se, o Sion; neka tvoje ruke ne klonu."

Trava vene, cvijeće pada, ali Riječ živoga Boga će stajati zauvijek i zauvijek, amen.

Najbolja avionska kompanija je Southwest Airlines, a mi ih ovdje više nemamo, saznao sam odmah kada smo se preselili ovamo! Bila je to naša spasilačka linija da se vratimo iz strane zemlje Pennsylvanije dolje u Južnu Karolinu kada sam bio na Westminsteru. I imali su ovu reklamnu kampanju prije nekoliko godina, koja je bila jedna od najboljih koje sam ikad vidio, a slogan reklamne kampanje bio je: „Želite li pobjeći?” I bila je jedna reklama gdje ste vidjeli ovog čovjeka i ovu ženu koji sjede u nekakvom korporativnom odbornoj sobi izgleda, očito izvršne vrste, i oba gledaju ravno naprijed i on nekako nervozno pogleda okolo i kaže: „Znate, htio sam vam ovo reći već dugo vremena, ali uvijek sam imao osjećaje prema vama.” I ona postaje vrlo uzbuđena i pogleda ga i zgrabi mu ruku i kaže: „I ja također!” I on nekako izgleda iznenađeno i okreće se, i vidite mu slušalicu u uhu, i kaže: „Pričekajte samo jedan trenutak. Što je to bilo?” I vidite njezino lice i ona kaže: „Oh ne!” I dolazi slogan: „Želite li pobjeći?”

Krivnja protiv Stida

I dok sam razmišljao o tome ovog tjedna, postoje trenuci u našim životima kada želimo imati tu opciju, zar ne? Kada bismo samo mogli pobjeći od onoga što jest – okolnosti, ljudi, što god to bilo. Najviše od svega, mislim da želimo pobjeći od sjećanja i dijelova naše prošlosti koji nam izazivaju sram. I moramo razlikovati na početku ovdje između krivnje i srama. Istraživačica srama, Brene Brown – ako niste čuli za nju, to je u redu. Ako imate priliku, ona je održala govor koji ima oko 30 milijuna pregleda na TED-u o “Sili ranjivosti i srama.” Vrijedno je pogledati. Ona je puno napisala o ovoj temi i razlikuje između krivnje i srama na ovaj način. Ona kaže: "Krivnja je neuspjeh u izvršavanju nečega prema standardu i osjećanje prave psihološke krivnje zbog toga – pravog psihološkog nelagodnosti zbog onoga što ste prekršili." I kao kršćani, mislim da nije, ali kao kršćani, možemo se složiti s tim. Kada ne uspijemo živjeti prema Božjem zakonu, trebali bismo osjećati krivnju.

Sram je drugačiji. Ona kaže: "Sram je intenzivan osjećaj bezvrijednosti i nedostojnosti ljubavi." Možemo to izraziti u tri riječi. Sram nam kaže: "Ne pripadaš." Krivnja je više privatna. Sram, kako je rekao jedan autor, "ima svjedoke." To je javna pojava. To je nešto što smo pokvarili i propali pred drugima i to je bolno sjećanje. To nam izaziva nelagodnost kada razmišljamo o tome. I postoje različite vrste srama, zar ne? I postoji sram koji je stvaran – sram koji bismo trebali osjećati pred Bogom zbog kršenja Njegovih standarda. Ali onda postoji sram koji ne bi trebao biti tu. Stvari koje su nam učinjene – zlostavljanje, druge stvari kao što su te. Ili situacije u kojima smo se našli gdje je glavna poruka bila: "Ne pripadaš."

I prorok Sefanija će nam večeras govoriti o kraju sramote. I dopustite mi da vam brzo postavim kontekst. Sefanija je jedan od dvanaest malih proroka. Sada, to ime nekako zavarava. Nije zato što su oni manje važni u Božjoj Riječi ili nisu važniji od ostalih dijelova Božje Riječi. Oni se nazivaju malim prorocima jednostavno zato što su njihove knjige u Starom zavjetu vrlo kratke. Tako imate velike proroke – Izaiju, Jeremiju, Ezekiela i Daniela. I onda imate ovih dvanaest malih proroka i Sefanija je jedan od njih. On piše oko 640 godina prije rođenja Isusa tijekom vladavine velikog reformatorskog kralja Starog zavjeta, Josije. Ako se vratite u knjigu Kraljeva i pročitate o Josiji, on je taj koji vraća bogoslužje u Izrael. On čini mnogo reformatorskog rada u Izraelu u to vrijeme.

Sada, jedna od jedinstvenih značajki knjige Sefanije je da otvara svoju prorokovanje vjerojatno sa scenom kosmičkog suda bilo gdje u Starom zavjetu. Što ja mislim pod scenom kosmičkog suda, to nije kao neki od proroka gdje Bog kaže: „Gledajte, ja ću doći i suditi vama, Izraele, za sve vaše idolopoklonstvo i sve vaše grijehe i sve načine na koje ste se udaljili od mene.” On to čini, ali počinje s kosmičkim sudom. Svi ulaze u ovo. Nitko ne pobjegne. Tako ova knjiga ima puno loših vijesti sve dok ne dođemo do ovog poglavlja. I nekako vladajuća stih koji stvarno postavlja ton za sve što slijedi je stih 11. „U taj dan, nećete biti postiđeni.” I vidjet ćemo taj izraz „U taj dan” ponovno u našem tekstu večeras. I tako što Bog obećava učiniti ovdje je da kaže: „Ja ću ukloniti svu vašu sramotu” – u ovom slučaju, pravu sramotu – „Ja ću ukloniti sve to i blagosloviti vas kao što nikada niste zamišljali.” To je tamo gdje ćemo ići sljedeći tjedan.

Dakle, glavna stvar u tome je što nam Zephaniah želi reći. Sram se završava kada Boga štujemo bez ikakvog zadruka za ono što je učinio time što nije izvršio nikakve presude nad nama, tako da nemamo straha u Njegovoj nazočnosti. Sram se završava kada Boga štujemo bez ikakvog zadruka za ono što je učinio time što nije izvršio nikakve presude nad nama, tako da nemamo straha u Njegovoj nazočnosti. I oni "ne" će tvoriti naše tri naslova. Dakle, u stihu 14, Bez zadruka. Stih 15, Bez presude. I stih 16, Bez straha.

Bez zadruka

Pogledajte sa mnom tamo ponovno na stih 14 – Bez zadruka. “Pojte glasno, kćeri Siona; vikajte, Izrael! Radujte se i veselite se svim srcem, kćeri Jeruzalema!” Kao što sam spomenuo neposredno prije ovoga, nismo čuli ništa osim loših vijesti, a onda vam se ovaj stih nađe bačen ravno u sredinu svega toga. I ovaj stih dolazi kao neka vrsta iznenađenja. “Vikajte; radujte se” – jezik koji ide dalje od onoga što možemo nazvati normalnim, ono što bismo čak mogli nazvati presbiterijanskim stilom bogosluženja. Nama je teško razmišljati o takvom bogosluženju. Sada ima toliko toga što volim u našoj tradiciji u pogledu reformirane teologije i bogosluženja, ali ako budemo potpuno iskreni prema sebi, ne činimo dobro u stvarnosti radosti. Ili činimo? Jer vidite, bio sam na nogometnim utakmicama s vama i to me podsjeća na odlazak na nogometne utakmice s mojim prijateljima kod kuće gdje sam imao brata iz bratstva u koledžu koji je bio najblaži čovjek i stavite ga u subotu ujutro u stadion Williams-Brice u Južnoj Karolini i on se pretvorio u životinju! Mogao je vikati i plesati i pljeskati i dizati glas kao nitko drugi!

Kako se odnositi prema Bogu

I moja je poanta ovo. Kada gledamo sportske događaje i naš tim pobijedi – ne moram vam reći kako je to izgledalo kada je Ole Miss pobijedio Alabama, ili, jednako ovdje, ili kada je State pobijedio Ole Miss ove godine. Vidio sam mnogo radosti s obje strane. I kada se to dogodi, svi mi izgubimo suzdržanost. Gubimo osjećaj za pristojnost kada naš tim pobijedi. I to je ono što prorok ovdje kaže. Prorok kaže da kada se to dogodi, kada shvatimo što Bog čini, kada nam to dođe kući, ovo je rezultat – sveobuhvatna radost; pjevanje; radost zbog onoga što je Bog učinio. I ovdje je pitanje. Što je to u našim životima što nam sada uzrokuje radost? Što smo sretni zbog? I Bog kaže: „Jedna od stvari koje ja činim jest uzimati te radosti koje doživljavate,” koje su dobre i divne i nema ništa loše u tome da se uzbuđujete zbog sportske ekipe, ali On kaže da su one pokazatelji veće stvarnosti. „Tako želim da odgovorite Meni. Tako želim da se odnosite prema Meni.” To je ono što Bog kaže njima. „Želim da imate takvu radost zbog onoga što ja činim u vašem životu.”

I primijetite kada Bog zapovijeda Izraelcima da to učine. Nije to kada sve ide dobro. Sve su to obećanja o tome što će Bog učiniti. Sve su to stvari koje su buduće. One se još nisu dogodile. I Bog kaže: „Dok čekate, usred svega što se raspada, Izrael, radujte se!” Nije li to kontraintuitivno ili što? I evo što kaže nama. Kaže: „Što vam zadaje najveću sramotu? Je li to nešto iz vaše prošlosti? Je li to nešto što ste rekli na večeri? Je li to način na koji ste se ponašali kada ste bili vani i bili su svjedoci? Što vam zadaje najveću sramotu?” Za Izrael, to je bilo napuštanje Boga. Oni su ga napustili. Oni su se odmaknuli i rekli: „Mi ćemo ići za idolima.” I Bog kaže: „Još nisam gotov s vama. I usred moga suočavanja s vašom sramotom” – i o tome ćemo razgovorati ovdje za trenutak – kaže: „Dok čekate, radujte se.” Vi i ja možemo imati radost tamo gdje smo sada, večeras. To je prekrasno obećanje. Tako vidimo na prvom mjestu da Bog zove ljubiti ga i slaviti ga i uživati u njemu bez rezerve. Bez rezerve. Bezumljeno napuštanje u njihovom uživanju u Bogu.

Nema suda

Zatim, na drugom mjestu, pogledajte stih 15 u dijelu Bez Suda. “Gospodin je uklonio sudove protiv tebe; on je otirao tvoje neprijatelje. Kralj Izraelov, Gospodin, je u tvojoj sredini; više se nikada nećeš bojati zla.” Zašto se trebamo radovati? Prorok kaže: “Jer sam uklonio unutarnje sudove protiv tebe i vanjske prepreke za uživanje u Meni.” Jeste li vidjeli taj jezik tamo? “Gospodin je uklonio sudove protiv tebe.” Vidite, ovo je naš unutarnji osjećaj krivnje i srama koji svi imamo. Znamo, intuitivno, jer smo stvoreni po obrazu Božjem, da nismo tamo gdje bismo trebali biti s Njim, bez Isusa. Svi imamo takvu duboko ukorijenjenu tjeskobu. Pokušavamo je maskirati na različite načine. Ne znamo što s njom učiniti dok Bog ne otvori naše oči. Znamo da nismo sveti. Znamo da bismo se trebali sramiti pred Bogom. Osjećamo to. I Bog kaže: “Ja ću to ukloniti.”

I onda se okreće vanjskim uzrocima. Kaže: “Uklonit ću sve tvoje neprijatelje. Bilo koja prijetnja tebi, Izraele, ja ću je ukloniti.” Sada razmotrite to u odnosu na sram. Ljudi koji su nam nanijeli sram u našim životima mogu biti naši neprijatelji ili ne. Ista je točka ipak. Ono što Bog obećava ovdje je ukloniti sve što je vanjsko prema nama što će nam nanijeti sram. Drugim riječima, obećanje je da neće biti više svjedoka jer neće biti više razloga za sram. To je ono što Bog čini, jer je sram u osnovi stvarnost stvorena od drugih.

Pravi Mir

I kada Bog kaže ovo nama, On nas poziva da razmotrimo činjenicu da svi mi, zbog ovih prijetnji nama – bilo od drugih, od neprijatelja, od sramote, što god to bilo – On kaže da to vodi do toga da postanemo kronični brinuoci. Zar ne brinemo mnogo? Zar sramota ne uzrokuje brigu? Možda ste bili osramoćeni rano u životu i za ostatak života ste se pitali: „Ću li ikad biti prihvaćen? Ću li ikad ući u tim? Ću li ikad biti dovoljno dobar?” I to opet vodi do tjeskobe. Brinemo se ako smo sigurni. „Ću li biti povrijeđen fizički, emocionalno od drugog čovjeka? Što će se dogoditi?” Briga, briga, briga. I ovo je što Bog kaže. On kaže da možete imati pravi mir, pravu radost, ono što svi traže i što tako rijetki nalaze. On kaže da je to dostupno, na čekanju, na zahtjev, večeras.

I primijetite kako On to stavlja tamo. On kaže: „Nikada više nećete se bojati zla.” Bojite li se zla? Ja se bojim. Ne znam što je to. Nađem se kako postajem sve tjeskobniji što moje djeca stare. Vi ste roditelji već dugo vremena; možete mi reći kako se nositi s tim! Ali što moja djeca stare, toliko više se bojim svega zloga koji postoji u svijetu i brinem se za njih. I da, kajem se i molim Gospodinu za pomoć, ali to je tu sa mnom kad se probudim ujutro. I to je što Bog kaže nama. Veliko obećanje je nikada više ne bojati se zla. Možemo prestati brinuti i prestati se bojati i osjetiti Božji mir. Vratit ćemo se tome na kraju također.

Zatim primijetite što Bog kaže tamo. On kaže “Kralj Izraelov, Gospodin, je u vašoj sredini.” To je bila velika nada Izraelova, zar ne? Ako pročitate unatrag kroz Stari zavjet, počinjete s čitanjem Postanka – kako nastaje ljudski rod, a zatim se sve sužava do Abrahama, a potom Bog poziva ovaj narod i potom su porobljeni. I potom ih On izvodi iz ropstva i žive izvan okova Egipta. I što oni počinju govoriti? “Hoćemo kralja kao narodi oko nas!” A Bog kaže: “Ne želite, jer taj kralj će porobiti vaše sinove i to će završiti loše za vas. I zašto želite kralja kad Ja vaš Kralj?” A ipak oni kažu: “Ne, ne, dajte nam kralja!” I tako On daje im kralja. I ovdje smo, otprilike četiri ili pet stotina godina nakon što Izrael ima kralja, i pogledajmo kako su. Kraljevstvo je podijeljeno između sjevera i juga; bilo je više ustanaka i pobuna. Čak i čovjek po Božjem srcu nije uspio na tako veliki način da je Bog prokleo ostatak njegove kuće i njegove djece u njegovom potomstvu zbog njegove preljubnice i ubojstva! Nije dobro krenulo Izraelu! I tako je ovo obećanje: “Ja dolazim k vama. Ja ću biti vaš Kralj kao što sam obećao da ću biti.”

Ovo Nisu Samo Riječi

To me podsjeća na priču koju sam nedavno pročitao o ženi koja je bila udana, imala par djece i sjajan brak po svim računima. I jednog dana, ona je jednostavno ustala i otišla. Rekla je: "Ne mogu više to raditi", i otišla. Njen muž je bio slomljen i stalno ju je zvao, s djecom na telefonu, i rekao: "Samo razgovaraj s njima". A ona bi samo objesila slušalicu. Tako da je on konačno uspio je pronaći i otkriti gdje se nalazi i uz veliki osobni trošak – financijski, emocionalno, fizički, sve drugo – on ju je našao i došao k njој i rekao: "Volim te. Molim te, vrati se!" I ona se slomila u njegovom naručju. I on je rekao: "Mi smo te zvali. Pisali smo pisma. Zašto ništa od toga nije imalo učinka?" Ona je rekla: "Prije, to su bila samo riječi. Tada si ti došao."

I to je Izraelovo obećanje ovdje. Ovo nisu samo riječi. "Gospodin, vaš Kralj, doći će u vaše središte." I Izraelova čežnja za kraljem je naša čežnja, zar ne? Živimo u slomljenom, raskomadanoj, odvojena doba. Nije li fascinantno da s dobom najveće komunikacijske sposobnosti između naših pametnih telefona, računala i iPada, mi smo doba koja možda nikad nije živjela tako odvojena u odnosima. I čeznemo da nam netko kaže kamo ići, kako tamo doći, kakav to izgleda kada tamo dođemo. Čeznemo za kraljem. Čeznemo da nam netko kaže što učiniti, ali zbog grijeha, u isto vrijeme, ne želimo da nam netko kaže što učiniti. Duboko nedovjerujemo vlastima u našem dobu, ponekad s pravom. Možda ste bili zlorabljeni od nekoga tko je bio na vlasti. Možda ste trpjeli od nekoga tko je bio u položaju vlasti. To je stvarnost. Ali u našim srcima, svi mi resentiramo vlasti nad nama. I Bog kaže: "Ja sam Kralj kome možete vjerovati. Ja ću doći k vama. Ja nisam kao druge vlasti. Ja vas neću iznevjeriti. Ja sam Onaj koji dolazi k ljudi koji su postidjeli da hoda s njima."

Nema straha

I to vodi do našeg posljednjeg stiha ovdje, stiha 16. Bez straha – naš treći naslov. “U taj dan će se reći Jeruzalemu: ‘Ne boj se, o Sionu; nemojte vaše ruke slabiti.’” Što je “taj dan”? Čitamo o tome stalno u Starom zavjetu, “u taj dan; u taj dan.” Mislim da ovdje posebno ima referencu. Razmotrite to ovako. Ako stojite i gledate planine sa strane, izgledaju kao vrhovi ovako – gore i dolje. Ako stojite na jednom od njih, svi izgledaju kao jedan vrh planine. Tako gleda Zaharija na dolazak Isusa u budućnosti. Dakle, dolazak Isusa je kao onaj prvi vrh planine najbliži njemu; prvi dolazak Isusa. Drugi dolazak Isusa je kao onaj vrh planine u daljini. I on ih objema zajedno gleda dok gleda u hodnike vremena. I kaže: “Dolazi dan kada će sve ovo prestati” i taj dan počeo je s prvim dolaskom Isusa. On je inaugurirao kraljevstvo. On je Boga približio. On je došao k nama. To više nije bilo riječima; to je bila prisutnost. Bio je Isus, koji je Bog s nama. I onda gleda naprijed u onaj dan kojeg svi čekamo ovdje. Onaj dan kada će sve što je sada u obliku obećanja postati stvarnost. Kada će vjera ustupiti mjesto pogledu i vidjet ćemo sve svojim očima što nam prorok sada pokazuje u slikama i u sjenama. Onaj veliki dan, kada će sve što nas udaljava od Boga, što nas tjera da se stidimo u Njegovoj prisutnosti, što nas tjera da se stidimo u prisutnosti drugih, biti nestalo, nestalo, nestalo. Kaže: “U taj dan, bit će rečeno: ‘Ne boj se.’”

Nemojte Padanuti u Malodušnost

I primijetite kako to kaže. „Neka vaše ruke ne postanu slabe.” Jedan komentator to objašnjava na ovaj način. On kaže: „Ruke koje postanu mlitave opisuju u Pismu očajanje nad okolnostima koje čovjeka čine nesposobnim za funkcioniranje.” Očajanje nad okolnostima koje čovjeka čine nesposobnim za funkcioniranje. Jeste li ikad osjećali tako? Jeste li ikad pogledali na svoj život, možda pogledali na sram u svom životu, i rekli: „Ne želim čak ni ustati iz kreveta jutros”? Bog zna o tome. On kaže da je to ono što znači imati slabe ruke. I On kaže: „Nemojte dopustiti da vaše ruke postanu slabe.” Zašto? Zbog onoga što će On učiniti u tom danu. Znate li što je Isusova omiljena „Ne smiješ”? Možemo pomisliti na mnoge stvari. Mislimo da ponekad toliko pogrešno razmišljamo o Isusu kao o nekome tko je uvijek i zauvijek govorio: „Ne smiješ.” On je imao što reći o tome. Ali njegova omiljena „Ne smiješ” bila je: „Ne smiješ se bojati. Ne boj se.” To je On rekao da ne treba raditi više nego što je rekao bilo što drugo, u ispunjenju ovog stihusa. I Bog kaže: „Kad očajanje dođe, kad se ne osjećaš kao da se ustaješ, kad si slomljen od svojih okolnosti,” On kaže: „Nemoj očajavati. Dolazi dan kada više neće biti očajanja. Razmisli o tome. Živi iz toga.” Na to ćemo se vratiti za samo trenutak.

Što sve to znači? Rekao sam da ćemo se vratiti na sve to za samo trenutak. Evo tog trenutka. Što sve to znači? Kako vidimo Isusa ovdje? Mislim da postoji toliko mnogo načina. Ono što ne smijemo propustiti jest da je Bog ovdje održao svoju obećanje prema nama u dolasku Krista. Možemo početi fokusirati se na Njega umjesto na priču i naraciju koju nam sramotnost govori. Možemo početi fokusirati se na Njegov život, Njegov savršeni život. Njegov život koji ga je u konačnici doveo do križa, ali život ljubavi, suosjećanja, strpljenja i nježnosti prema sramotnim ljudima kao što smo mi. Ako se pitate da li itko razumije vaš sram, to je On. I ako se pitate da li vas Bog voli, ako se osjećate bezvrijednima, ako se osjećate kao da ne pripadate, Isus kaže: "Vi pripadate. Pripadate Meni. Došao sam za vas." On dolazi k nama i onda je Isus taj koji, konkretnije, uklanja naš strah. Kako je Bog mogao dati ove obećanja? "Nikada više nećete biti uplašeni." Jer ono što najviše treba da se plašimo, Isus je uzeo na svoje mjesto. On je Kralj među nama koji je obećan, zar ne? On je Kralj kraljeva i Gospodar gospodara. Rođen je kao Kralj Židova. Čak je i Herod čuo o tome, poganski vladar. Ali On je Kralj koji dolazi i ne izgleda kao drugi kraljevi. On je Kralj koji dolazi u slabosti, u patnji, i u konačnici umire gol i sramotan.

Zašto? Jer otkad su prvi par u vrtu bili goli i sramotni, svi smo osjećali taj sram. Svi smo uzrokovali taj sram u nečijem drugom životu. I potrajalo je drugog i većeg Adama, Isusa, da uđe u naš sram, da uzme na sebe našu golotinju, takoreći, i umre na tom križu da "ponese naš sram i podrugivanje bezobrazno". Zato ne možemo imati straha. Najveći strah koji ikad treba da imamo jest strah od Božjeg suda koji svi mi zaslužujemo, koji Izrael zaslužuje. I kada Bog obećava: "Ja ću načiniti put da to nikad više ne bude strah za vas", to se ispunjava u Kristu, u Njegovom prvom dolasku.

Sramota ne umire lako, zar ne? Ne možete je jednostavno odželjeti. Ne možemo samo misliti sretne misli. Moramo znati da netko nije s nama usred toga. I opet, to se vraća na Isusa. On uživa u tome da pozdravlja ljude s velikom sramotom. Ispravnu ili neispravnu sramotu. On uživa u tome da pozdravlja idolatre, samopravedne ljude; ljude koji su pogriješili opet i opet i opet i koji to stalno čine. On kaže: "Dođite k Meni. Ja sam Onaj koji pozdravlja takve ljude. Niste sami i nikada nećete biti." Zato nikada više ne smijemo biti uplašeni.

Nema potrebe za pretvaranjem

Ovo je jedan od načina kako možemo boriti protiv sramote i brige kada shvatimo da Isus uklanja sav strah iz naših života. A kada to učini, On nas čini ljudima oko kojih drugi ljudi ne moraju biti uplašeni. To je jedan od problema s kojima se borimo kao kršćani u crkvi, zar ne? Pretvaramo se mnogo. A problem s pretvaranjem je taj što postajete dobri u tome. Ali Bog poznaje naša srca, zar ne? I On kaže: "Ne morate se više pretvarati." Nitko ovdje ne treba biti uplašen zbog toga što svi drugi znaju da ste pogriješili. U redu? Svi smo to učinili. Svaki tjedan! Stalno! I svaki put kad to učinim, svaki put kad to vidim u nečijem životu kao pastor, podsjeća me na veličinu Njegove milosti i Njegove strpljivosti prema grešnicima i neuspjesima kao što su svi koji me gledaju i kao čovjek koji stoji i govori pred vama. Svi mi, svi mi, svi mi smo pogriješili. I Bog kaže: "Ja sam svojega Sina učinio sramotnim na vašem mjestu tako da nikada nećete morati suočiti s tim." I kada to shvatimo, kada to duboko prodre u naša srca, postajemo ljudi oko kojih drugi ne moraju biti uplašeni. I to je kraj sramote, kada imamo takvu kulturu.

Pa kako Isus, u našoj sredini, prekida našu sramotu? Sramota nad nama vrši vlast, nije li? To je užasno. Razmotrimo to na ovaj način. Koliko stvari ste učinili ovaj tjedan a što su bile potaknute sramotom? Imali ste prošlo sjećanje i ono je utjecalo na odluku koju ste donijeli. Rekli ste: "Neću to učiniti jer se sjećam kako to osjeća i učinit ću ovo umjesto toga jer ne želim vratiti se u taj trenutak." Ona vrši vlast nad nama i živimo duboko frustriranim, tjeskobnim životima. A ono što Isus čini jest da dolazi i kaže: "Ja sam Onaj koji taj dan dovodi u sadašnjost." Kako će sramota umrijeti u našim životima? Kada sve više i više shvaćamo da je uskrsnuće Kristovo bilo samo prvi epizoda jednog događaja. Idite s menom ovdje u ovom. Uskrsnuće Kristovo bilo je prvi epizoda jednog događaja, jednog događaja koji je potresao i promijenio svijet, a u sredini kojeg živimo. I tako kada se On vrati i budemo uskrsnuli od mrtvih, to je samo druga epizoda tog događaja koji je počeo na Kalvari prije 2000 godina. I dok živimo čekajući to, ovo je ono što je Pavao mislio kada je rekao: "Naš vanjski čovjek propada, ali naš unutarnji čovjek se obnavlja dan za danom." S čim? S uskrsnućem snage Duha Svetoga.

Što učini Isus da prestane naš shame? On kaže: “Ustali ste sa Mnom! Vi niste više ono što ste bili. Niste definirani onim sramotom iz vaše prošlosti. Sada ste definirani kao netko tko je u njemu ili njoj i iz njega ili nje izlazi život uskrsnuća koji će jednoga dana vidjeti cijeli kosmos.” Snaga Isusova uskrsnuća nije samo čudo koje slavimo na Uskrsu. To je dnevna stvarnost koju treba usvojiti vjerom kako bismo živjeli za Krista i ubili sve što nam uzima užitak od Njega. Vrlo jednostavno rečeno, budući da propovjednici vole množiti riječi, živite iz budućnosti u sadašnjosti. To je jedan od glavnih načina kako će Isus postupati s vašim sramotom. On kaže: “Definirao sam vas u budućnosti kao uskrsnuto biće” i to je sadašnja stvarnost vjerom i snagom Duha Svetoga tako da se možete promijeniti i ja mogu promijeniti. Tu živimo. To je priča koju nam Isus pripovijeda. Prava priča.

Mora početi druga priča

I tako, evo pitanja za sve nas ovaj tjedan. Kome ćemo poslušati? Sramota iz prošlosti, drugi glasovi koji nam govore jednu priču, ili Bog, Isus, koji nam govori drugu priču? Kome ćemo poslušati? Tko god da poslušamo odredit će kako ćemo živjeti. To me podsjeća na scenu iz jedne od mojih omiljenih drama, Zauvijek proklet by Victor Hugo. Tu je nevjerojatna scena gdje bivši osuđeni, Jean Valjean, prima oprost od biskupa. On je ukrao, biskup ga je uzeo u svoj dom, on krade biskupovo srebro. Policija dolazi i spremna je odvesti Jean Valjeana, a biskup kaže: "Ne, ne, ne. Zapravo, samo sam mu ga dao na posudbu." I Valjean ga pita: "Zašto?" A on kaže: "Ja ti opraštam." I Valjean je toliko potresen biskupovim oproštenjem da pjeva ovu prekrasnu pjesmu: "Što sam učinio?" I poanta pjesme je da će početi novi život. I zadnje riječi te pjesme su to koje, mislim, Žefanija pokušava noćas reći. One glase ovako: "Ja sežu, ali padam, i noć se zatvara. I gledam u prazno bezdno vrtloga mojeg grijeha. Sada ću pobjeći iz svijeta, iz svijeta Jean Valjeana. Jean Valjean nije više ništa, druga priča mora početi."

To je poruka križa. Sva našeg sramota, druga priča mora početi. I evo dobre vijesti. Počela je, prije 2000 godina. Možemo reći s Valjeanom: "Taj stari mi nije više ništa sada jer je druga priča počela u Kristu." Kraj te priče je uskrsnuće - prošlo i buduće. I kraj te priče, stoga, je kraj sramote. Pomolimo se.

Oče, večeras to tako snažno osjećamo. Osjećamo svoju sramotu i trebamo drugu priču da je zamijeni. I veselimo se što dok slušamo Tvoje Riječ, ne čujemo razmišljanja nekog drevnog bliskoistočnog mistika. Čujemo Tvoje riječi koje su nam preoblikovale, dale nam novi život, i stoga su nam dale pravu priču po kojoj možemo živjeti ostatak naših dana. Neka to postane stvarnost za nas ovaj tjedan, molimo, u Isusovo ime, amen.