Gradnja na stijeni

Od Wileyja Lowryja

Ako biste se u svojim Biblijama okrenuli prema Djelima apostolskim, poglavlje 9; nalazi se na stranici 918 u vašim crkvenim Biblijama. Ako ste često ovdje, čujete da često ponavljamo prvo pitanje i odgovor na Kratki katekizam Westminstera. I to je zaista izuzetno jasna i korisna sažetka svrhe života. “Glavna svrha čovjeka je slaviti Boga i uživati u Njemu zauvijek.” Ako bih mogao dodati jednu stvar – i siguran sam da bi ljudi koji sjede u Jeruzalemskoj sobi u Westminsterskoj skupštini bili vrlo voljni čuti što imam za reći! Ali ako bih mogao dodati jednu stvar, rekao bih ovo. Glavna svrha čovjeka je slaviti Boga i zajedno s Njime uživati zauvijek. I razlog tome je što je Crkva središnja za Božji plan za Njegov narod. I ono što vidimo u Djelima apostolskim, poglavlje 9, stih 31, jest da se Crkva gradila na Kristu. I dok se gradila na Kristu, oni su hodali “u strahu Gospodnjem i u utjehi Duha Svetoga.” Vidite, oni su slavili Boga i zajedno s Njime uživali.

Pa tako, s tim na umu, idemo k Njemu u molitvi, a zatim ćemo to i večeras pročitali.

Oče naš, molimo Te da nam daš strah Gospodnji i da nam daš utjehu Duha Svetoga, čak i dok čitamo ovaj stih i večeras ga proučavamo. I dok odlazimo odavde, da bismo išli slaviti Te i zajedno s Tobom uživati zauvijek. Molimo ovo u Kristovom imenu, amen.

Djelja 9, samo jedan stih; stih 31:

“Tako je Crkva po sve Judeji i Galileji i Samariji imala mir i gradila se. I hodeći u strahu Gospodnjem i u utjehi Duha Svetoga, množila se.”

Trava vene i cvijeće pada, ali Riječ našega Boga ostaje zauvijek.

Želim da večeras proučimo ovaj stih iz dva aspekta. Prvi je – izgrađen. A drugi je – izgrađen vanjski. Izgrađen i izgrađen vanjski. Većinu vremena posvetit ćemo prvom aspektu, i tu ćemo početi, s izgrađenim.

Izgrađen

Pise da “crkva u cijeloj Judeji i Galileji i Samariji imaše mir i gradila se.” Drugim riječima, moglo bi se reći da se gradila. Gradila se i jačala. Snaga crkve je velika stvar. Crkva je tijelo Kristovo; ona je nevjesta Kristova. Ona je stado Dobrog Pastira. okupljena je prema vječnom planu Božjem, osigurana izlijevanjem dragocjene krvi Kristove, i njom vlada uskrsnuli i pobjednički Gospodin Isus Krist. Sigurno je reći da rast i snaga crkve ovisi o Kristu.

I u ovom stihu, mislim da vidimo tri stvari, tri načina na koja je Krist taj na kojem se crkva gradi. Tri načina na koja se crkva gradi na Kristu. Jedan je taj da se crkva gradi na Kristovoj zapovijedi. Vidimo također da se crkva gradi kao Kristova crkva. I također vidimo da se gradi Kristovom predanošću. Pogledajmo te tri stvari.

Izgrađen na Kristovoj zapovijedi

Prvo, vidimo da je Crkva izgrađena u ispunjenju i poslušnosti Kristovoj zapovijedi. Znate, jedna od stvari koja ovaj stih ističe u knjizi Djela apostolskih jest da služi kao sažetak. To je sažetak svega što je prethodilo u knjizi Djela apostolskih, ali je također prijelazni stih. Dakle, postavlja nas da nam kaže što će se dogoditi u ostatku ove knjige Djela apostolskih. I kao sažetak, stih 31 nam kaže da je Crkva, u cijeloj Judeji i Galileji i Samariji, bila izgrađivana. Sada, spominjanjem ta tri mjesta, posebice, vezani smo uz samu svrhu i redoslijed i nacrt knjige Djela apostolskih. Jer, gdje počinje knjiga Djela apostolskih? Knjiga Djela apostolskih počinje u Jeruzalemu i počinje s Isusom i On je sa svojim učenicima i kaže im da čekaju u Jeruzalemu, da čekaju dolazak obećanja Božjega, dolazak Duha Svetoga. I neposredno prije svoga uznesenja, Isus kaže ovo svojim učenicima. Kaže: “Primat ćete snagu kada Duh Sveti dođe na vas, i budete moji svjedoci u Jeruzalemu i u cijeloj Judeji i u Samariji i do krajeva zemlje.” Knjiga Djela apostolskih počinje s Isusom u Jeruzalemu. Završava s Pavlom u Rimu. I traje ovu liniju mjesta koja Isus daje svojim učenicima – Jeruzalem, Judeja, Samarija, i do krajeva zemlje.

“Na ovom kamenu”

I tako u 31. stihu nalazimo da kako se širi riječ o uskrsnuću Isusovom, Crkva se gradi u miru – gdje? „U cijeloj Judeji i Galileji i Samariji.” Baš kao što je Isus zapovjedio, baš kao što je Isus zapovjedio, tako je Crkva rasla i bila jačana. Vidite, što Krist zapovijeda, Krist i daje. Kada On naredi svojim učenicima, svojim sljedbenicima da budu svjedoci i da čine učenike, On će ispuniti što je zapovjedio. On će učiniti i dati plod iz njihova truda za Njega jer je to Božji plan i to je Božje djelo. Sjetit ćete se u evanđeljima kada Petar ispovijeda da je Isus Krist – i što Isus kaže Petru? On kaže: „Na ovom kamenu,” ovoj ispovijedi Isusa kao Krista, „Na ovom kamenu, ja ću graditi svoju Crkvu i vrata pakla neće nadvladati je.” I bilo je intenzivnog progona i protivljenja Crkvi u vrijeme knjige Djela. I učenici, apostoli, bačeni su u zatvor. Nisu smjeli govoriti o Isusu. Čitamo o Stjepanu i kako je bio lažno optužen i kamenovan; prvi mučenik u ranoj Crkvi. Čitamo o tome, čak u poglavlju prije ovoga, da je to bio Saul, koji je postao Pavao – on je pustošio Crkvu.

Ako bismo mogli samo sažeti poruku Djela apostola u samo nekoliko riječi, mogli bismo reći da je to svjedočanstvo o uskrsnuću s moći i s progonima. I to je ono što nalazimo – da kao poruka evanđelja, da je Isus uskrsnuo od mrtvih, ona izlazi i po moći Duha Svetoga crkva se umnožava i raste i gradi se i jača u ispunjenju Kristove zapovijedi i suočena s intenzivnim progonima. Sada bismo mogli izvući nekoliko pouka iz toga, samo iz ove jedne točke, jer živimo u kulturi u kojoj je, gotovo na svaki način, suprotno Božjim putevima; suprotno Božjoj istini. Vidimo djela terorizma, koja su gotovo tjedna stvarnost, i to sve više i više opterećuje ljudske umove. A ipak, što vidimo ovdje u ovom odlomku? Da čak iako se crkva čini kao da stoji na klimavom tlu, mora se ažurirati, prava potreba je reformacija; prava potreba je povratak poruci uskrsnuća i oslanjanje na Duha Svetoga, znajući da je to kako Krist gradi i jača Svoju crkvu.

To je također ohrabrenje za nas. Možda neki od vas razmišljaju vrijedi li se posvetiti crkvi? Vrijedi li služiti i dati i učiniti se ranjivim u životu zajednice? Možda neki od vas služe u crkvi već mnogo godina; ste umorni? Možda to samo nije prioritet kao što je nekad bio? Ono što vidimo ovdje je da rast crkve, snaga crkve, jest Kristova zapovijed. To je Božji plan i Bog će Svoj rad vidjeti do kraja, do ispunjenja, do kraja vremena, za slavu Kristovu i za dobro Njegovog naroda. Ovaj stih nam kaže: “Pogledajte što Bog čini za Svoju crkvu, sa Svojom crkvom. On daje što zapovijeda.” Očekujte to! Molite se za to. Čekajte to. I posvetite se Njegovoj crkvi.

Izgrađeni kao Kristova crkva

Što nas dovodi do druge stvari. Čija je crkva? To je Kristova crkva! Ovo je Kristova crkva koja se izgrađuje. Krist je glava crkve i postoji jedna crkva; jedna crkva s mirom i jedinstvom u Kristu. Pogledajte natrag na taj stih, stih 31. Pogledajte što kaže. Kaže: „Tako je crkva," jednina crkve, „imala mir i gradila se." To je jedna crkva, čak iako je na više mjesta. Nalazi se u Judeji i Galileji i Samariji, ali je ipak jedna crkva. Zapravo, ako bismo preveli tu riječ „posvuda", gdje piše „posvuda", mogli bismo reći „u cijelosti". Tako biste mogli reći da je to crkva „u cijelosti Judeje i Galileje i Samarije." A ta riječ u grčkom je zapravo ista riječ odakle dolazi riječ „katolička." To je ono što izjavljujemo ili ispovijedamo kada kažemo Apostolsku vjeru i kažemo da vjerujemo u „svetu katoličku crkvu." Ne kažemo da vjerujemo u Rimokatoličku crkvu, nego da vjerujemo u jednu univerzalnu crkvu, svjetsku crkvu Kristovu. Potvrđujemo svoju vjeru i svoj angažman prema tome. Crkva koja se sastoji od vjernika iz svakog naroda, svakog plemena, svakog jezika, svakog naroda.

Jedna Crkva U Kristu Isusu

To je ono za što je Isus molio prije svoje raspećevanja. Molio je sa svojim učenicima da „ svi koji vjeruju u Njega budu jedno, kao što su On i Otac jedno. “ To je ono što je Isus poručio svojim učenicima na kraju Mateja kada kaže: „Idite i učinite učenicima sve narode. “ I što nalazimo kada dođemo do knjige Otkrivenja nego je to mješovita množina koju nitko ne može izbrojati koja je pred prijestoljem i časti Janjet, časti Krista. Ovo je Božje obećanje, vraćajući se k Njegovom obećanju Abrahamu da će kroz Abrahamovu djecu sve obitelji zemlje biti blagoslovljene. To je jedna Crkva i ona je u Kristu Isusu. I vidimo početak tog jedinstva upravo ovdje u knjizi Djela apostolskih u stihu 31. poglavlja 9. kako se oni iz Judeje i Galileje i Samarije okupljaju i uživaju u miru i uživaju u izgradnji, biti izgrađeni.

Savladavanje prepreka

I već na ovoj točki u knjizi Djela, crkva je prevladala velike prepreke. Znate, ako samo uzmete te tri riječi, “Judeja i Galileja i Samarija”, u tim trima riječima postoji složena i uznemirujuća povijest. Tu je idolatrija, građanski rat, mržnja, progon, predrasude, svjetovnost, samopravednost. Judeja je bila mjesto hrama. To je bilo gdje je živjela vjerska elita i gdje su oni boravili. Galileja je bila židovski teritorij, ali je bio mnogo više pod utjecajem i udarcem kulturnih utjecaja od strane rimske i grčke kulture. Samarija je bila između njih dvojice i nisu bili čistog židovskog podrijetla i slijedili su različite vjerske prakse. I Židovi su mrzili Samarijce. Kaže se nam da su oni iz Galileje, kada su išli u Judeju, prelazili rijeku Jordan kako bi zašli oko područja Samarije. Nisu htjeli doći u kontakt s tim ljudima. I s vremena na vrijeme, izbijali su jaki nasilji između tih skupina ljudi. Ali ovdje se kaže da je bila jedna crkva u tim mjestima i da je crkva imala mir i da je bila izgrađivana. Nije bila samo slobodna od protivljenja; bio je mir među njima. Bio je mir između tih ljudi koji su nekad bili u neprijateljstvu s Bogom i sada su pomireni s Ocem i dobili dar vječnog života u Isusu Kristu, dar Duhovnosti. Ovi su ljudi koji su bili u neprijateljstvu jedni s drugima, a sada se raduju zajedno u radosti, vjeri i zajedništvu. I ta riječ za “crkva” koju imamo ovdje, doslovno znači “pozvani”. Bili su “pozvani” iz svojih bivših načina i iz svojih različitih pozadina da dođu u jednu crkvu, jedno tijelo, jedan narod za slavu Kristovu.

I možda najočitiji primjer te radikalne transformacije koju su ljudi doživjeli jest transformacija koja se dogodila s Saulom ili Pavlom. Ovdje je bio čovjek ranije u ovom poglavlju, ovdje je čovjek koji je bio glavni progonitelj i tlačitelj Crkve i sada je doveden u Crkvu, u zajednicu svetaca. I ne samo što više nije progonitelj nego sada je jedan od glavnih instrumenata za izgradnju Crkve. To je radikalna transformacija koja se događa ovdje u ovom poglavlju, u ovom stihu koji nam se govori. Rast Crkve donosi mir među onima koji su različiti i podijeljeni. Zašto je to važno? Zašto je važno imati jedinstvo među tom različitosti? Jer ništa drugo to ne može učiniti; samo Krist to čini. To se događa samo u Kristovoj Crkvi, i tako to donosi slavu Kristovom imenu. I to vidimo upravo ovdje u ovom stihu.

Izgrađena Kristovom odanošću

Treta stvar koju vidimo o tome kako je Crkva izgrađena na Kristu jest ovaj opis života koji su uživali vjernici. Vidimo ovdje Kristovu stalnu odanost, Njegovu službu Crkvi. Crkva je izgrađena Kristovom odanošću prema njima. Stih nam kaže da su "hodali u strahu Gospodnjem i u utjehi Duha Svetoga." Sada razmotrite karakteristike Isusove službe. Koje su bile strane Kristove službe? Pa, mogli biste identificirati ove dvije karakteristike upravo ovdje, zar ne? Jer sve što je Isus učinio i rekao bilo je učinjeno za slavu Božju. Njegova odanost da provede vrijeme s Ocem u molitvi. Svi Njegovi moćni djelima i čudesa i znakovi i učenje koje je učinio bilo je da Bogu donese slavu. I čak ići na križ i primiti gnjev Oca, to je učinjeno iz poslušnosti i podložnosti volji Njegovog Oca. Bio je to strah Gospodnji koji je prožimao cijelu Kristovu službu.

I Duh Sveti, taj Duh Sveti koji je djelovao nadnaravne čudesa u Isusovom životu i kroz Njegovu službu, jest Duh Sveti koji sada nastavlja svoju službu u i kroz sve koji vjeruju u Krista. Isus je to obećao. On je obećao da će ostaviti svoje učenike, ali ih neće ostaviti samotne, nego će poslati Duha Svetoga da ih opremi, da ih nauči kako bi se mogli uključiti u službu u Njegovo ime. Drugi naziv Duha Svetoga, kaže se, je Utješitelj ili Pomoćnik. Što vidimo da se događa upravo ovdje u ovom odlomku? To je da Utješitelj donosi utjehu. Oni idu "u strahu Gospodnjem i utjehi Duha Svetoga". To je dokaz da je Krist djelovao u svojoj crkvi. On je bio predan svojoj crkvi. On je nastavio služiti svojem narodu jer su pokazivali strah Gospodnji i utjehu Duha Svetoga. Te dvije karakteristike uvijek idu zajedno – strah, poštovanje, predanost i štovanje Boga zajedno s ohrabrenjem i utjehom, radošću i blagoslovom Duha Svetoga.

Strah Gospodnji

Nismo navikli čuti mnogo o strahu od Gospodina, zar ne? Čini se kao da je to nekakav izraz iz Starog zavjeta. I sigurno, to je bio odgovarajući odgovor na Božju slavu u cijelom Starom zavjetu - strah od Gospodina. Ali u Novom zavjetu, mnogo puta, pisci nas pozivaju na strah u svjetlu stvarnosti evanđelja. Jer, kao što vidite, to nas uči evanđelje. Evanđelje nas uči strahovati Gospodina. Evanđelje nas uči da naš grijeh zaslužuje Božji gnjev i nezadovoljstvo i kaznu. Da nema ničega što bismo mogli učiniti da uklonimo naš grijeh i da zaslužimo Božju blagodat. Ali naše spasenje dolazi samo po smrti i uskrsnuću Isusa Krista, Sina Božjeg. To pokazuje kako smo siromašni bez Krista. To pokazuje kako je skupo naše spasenje. Kakav bi mogao biti prikladniji odgovor nego strah i divljenje i poštovanje i obožavanje pred Bogom? Kakav bi mogao biti prikladniji odgovor nego, kako bi rekao J.I. Packer, ili posuđujući iz naslova njegove knjige, "shvatiti Boga ozbiljno"? Kako možemo ikada uživati u utjehi Duha Svetoga ako ne dajemo Bogu naš najveći štovanje?

Mislim da je sigurno reći da svi želimo i žudimo za utjehom Svetoga Duha, ali uzimamo li Boga ozbiljno? Pitam se ako pitate naše djecu, ako pitate naše susjede, naše suradnike, „Koji je glavni prioritet u našim životima?“ Pitam se što bi oni rekli! Svi obično uzimamo sebe ozbiljno. Zar ne? Uzimamo naš rad ozbiljno, uzimamo naš sport ozbiljno, uzimamo naš izgled, hranu i piće, zabavu, uzimamo sebe ozbiljno. Što je još očevidnije od toga nego što je rasprostranjenost selfija? Želimo slikati sebe. I ako uzimamo sebe ozbiljno, želimo reći drugim ljudima o sebi. Tako to vidimo u našoj kulturi. Ali uzimamo li Boga ozbiljno? Ispovedam da želim da Duh promijeni živote, ali učinim li to uvijek s očekivanjem i voljkošću za ono što Bog može učiniti? I želim li malo uzeti zasluge za to na putu? Pitam se koliko od nas želimo da naša djeca, želimo da mladi rastu i uživaju u utjehi Svetoga Duha, da sazrijevaju u vjeri, da rastu u učenju, samo dok god se zabavljaju radeći to. I koliko često modeliramo odgovarajući strah Gospodnji u našim vlastitim životima i prioritetima koje biramo za naše obitelji? Svi smo skloni tražiti utjehu Svetoga Duha i zanemariti strah Gospodnji. Ali utjeha Svetoga Duha dolazi sa strahom Gospodnjim.

I kada govorim o strahu od Gospodina, ne govorim o tmurnom ili mrzovoljnom izrazu lica. U tome ima topline, radosti u strahu od Gospodina. U tome ima slobode i iskrenosti, nade u vremenima kušnje; pouzdanja u vremenima patnje. Snaga i dubina i jedinstvo se grade kao Crkva Kristova. Ovo je prekrasna slika Crkve koja se gradi u Djelima apostolskim, poglavlje 9, stih 31. Crkva je Božji plan za slavu Kristovu i za dobro Njegovog naroda. Znate, u našoj obitelji, nekako smo postali pomalo zaljubljeni u ptice. Neću reći mnogo o tome jer ne znam koliko želim otkriti koliko smo ludaci, ali jako smo pažljivi prema aktivnostima ptica u našem dvorištu! I jučer sam naišao na ptičje gnijezdo. Takva gnijezda često vidimo, ali me samo pogodilo koliko je ovo gnijezdo bilo impresivno. Ovdje je bila slama i otpad i prljavština i ove ptice mogu to sastaviti i napraviti gnijezdo za svoja jaja i za sebe. Nije li nevjerojatno što Bog čini u gradnji Crkve? On uzima Židova i pogana, Galilejca i Samaritanca, roba i slobodnjaka, bogataša i siromaha, i On to spaja kao Svoju Crkvu, kao Kristovu Crkvu za Svoju slavu, ova prekrasna slika hodanja u strahu od Gospodina i u utjehi Duha Svetoga? To je ono što Bog čini u gradnji Svoje Crkve. Tako se Crkva gradi. Ona se uzdiže.

Također nam se u posljednjoj riječi ovog stiha kaže da je dok je bio izgrađen, bio je i proširen. To će biti naša posljednja točka večeras. Crkva je bila proširena; crkva se umnožila. Dok je crkva bila izgrađena, crkva se umnožila. Zapravo, možemo reći da je jedan od znakova snage crkve taj da je usmjerena prema van. Bila je izgrađena prema van dok je bila izgrađena i bila je izgrađena prema van dok je bila proširena. Ovo nije statičko tijelo vjernika. Ovo nije ekskluzivan klub. Ovo je dinamička zajednica o kojoj nam se ovdje govori. Jedna od aktualnih riječi u crkvi danas, u našoj kulturi, mislim, jest „zajednica – život zajedno”. I to je sigurno jedna od prioriteta ovog odlomka; to je jedna od lijepih stvari ovdje. Oni zajedno doživljavaju zajednicu. Ali jedan od opasnosti uzdizanja i fokusiranja na zajednicu je taj da fokus može postati usmjeren prema unutra i zajednica može postati uzavrena. I može postati teško uklopiti nove članove ili strance. I siguran sam da su mnogi od nas to doživjeli u malim grupama ili nedjeljnim školama ili sličnim stvarima.

Izgrađena prema van

Ali vidimo ovdje da kada je fokus na Bogu i kada je fokus na Kristovoj zapovijedi da izgradi svoju crkvu i da ide i čini učenike, crkva se proteže i rast crkve donosi slavu Kristovom imenu. I ono što vidimo kako se crkva proteže, kvalitete koje pružaju snagu crkvi su iste kvalitete koje opskrbljuju rast. One stvari koje su bile prisutne i očevidne u Kristovom služenju njima – strah Gospodnji i utjeha Duha Svetoga – te su dvije stvari koje ih šalju van, tjeraju ih van i donose umnožavanje onih koji su izvan crkve. Dok su hodali u strahu Gospodnjem i u utjehi Duha Svetoga, crkva se umnožila. Bila je izgrađena prema van.

Izgradnja dovodi do umnožavanja

To je u osnovi princip koji ste čuli kako Ed kaže povremeno, da „ono što ide najdublje u srce ide najšire u svijet“. Da kako se Crkva gradi, ona se širi. Mnogi puti čujemo na vremenima Misionarskih konferencija citat Johna Pipera koji kaže: „Misionarsko djelovanje postoji jer bogoslužje ne postoji!“ Također možemo reći da misionarsko djelovanje postoji jer bogoslužje postoji. I to je ono što Piper zapravo kaže u tom propovijedi gdje govori o tome. To je da izgradnja Crkve vodi k umnožavanju. I razlog zašto je to toliko važno je taj što Crkva napreduje u teška mjesta; ide ljudima s pravim, dubokim potrebama. Jer kakvo je stanje svijeta? Kakvo je stanje onih koji su izvan Crkve? Pa, to je suprotno od onoga što vidimo ovdje. Oni su bez straha od Gospodina i bez utjehe Duha Svetoga. Nema osjećaja ovisnosti o Bogu. Nema nade i mira i utjehe samo ponos i beznačajnost. Mislim da nije potrebno davati primjere kako to karakterizira svijet oko nas, ali Krist nam daje nešto bolje. On nam daje Samog Sebe. I u Njemu smo pozvani na snagu i jedinstvo i radost i mir i divljenje i ljubav. Pozvani smo na život, vječni život u Njemu.

Kako se nadamo tim stvarima, molimo se za te stvari, čekamo te stvari, jedno od ohrabrenja koje uzimamo jest da se molimo za oživljenje. Molimo se za reformaciju, za osvježenje, obnovu. Jeste li čuli to „re“? Molimo Boga da učini nešto što je učinio prije. Molimo da to učini ponovno. I možemo biti željni jer vidimo da je to učinio prije. I dokaz tome je upravo ovdje u Djela apostolskih poglavlje 9 vrs 31. Zovemo Boga da to učini ponovno za slavu Kristovu i za dobro Njegovog naroda.

Sada čitam knjigu o poplavi rijeke Mississippi 1927, Rising Tide. I knjiga je nevjerojatna! Jedan od glavnih likova u knjizi je rijeka Mississippi. To je jedan od najdominantnijih likova u knjizi. I nevjerojatno je čuti kako opisuje snagu i intenzitet rijeke dok teče prema dolje i dok se diže prema gore. I u svakom trenutku rijeka traži probiti se kroz nasipe. Traži se dići iznad nasipa i proširiti izvan obala rijeke. To je intenzitet i snaga rijeke.

To je ono što vidimo u crkvi dok se crkva gradi, dok raste, dok se širi. Traži seže i graditi, rasti i množiti se za slavu Kristovu. To je ono što crkva čini. To je ono što je vidimo kako čini ovdje u Djela apostolskih poglavlje 9, stih 31. Molimo se da to učini i u našem dobu.

Život jednostavnosti

Dozvolite mi samo zaključiti s nekoliko komentara. Dolazeći do takvog odlomka, uvijek smatram da je propovijedati i učiti o strahu Gospodnjem posebno teško. Mislim da je to zbog transcendencije Božje; teško je to izraziti riječima i uhvatiti ne samo teror, nego i poštovanje i ljubav u tom strahu. Što to izgleda? Kako izgleda imati strah Gospodnji i utjehu Duha Svetoga? Nekoliko riječi mi padaju na pamet. I jedna od njih, rekao bih, jest ovo – to je život jednostavnosti. Znate, toliko smo ometeni i zauzeti većinu vremena. Nagnati smo ispuniti svaki trenutak odmora ili tišine bukom ili vizualnom stimulacijom. Ali, mislim da postoji poziv ovdje za nama da budemo tihi. Kao što je David molio ranije, "Budi miran i znaj da sam Ja Bog", i da odvojimo vrijeme da se divimo i čudimo Božjem stvaranju; da se sjetimo Njegovih blagoslova, da se sjetimo Evanđelja i da Mu zahvaljujemo za to. Da rastemo u zahvalnosti za ono što je učinio.

Tamo također postoji jednostavnost koju vidimo u Crkvi u Djecima apostolskim. Zar nije? Ako se vratimo u poglavlje 2, što je Crkva činila u vrijeme rane Crkve? To je zapravo bilo prilično jednostavno. Bili su posvećeni hvali i molitvi. Bili su posvećeni riječi i sakramentu. I posvećivali su se zajedništvu i velikodušnosti. To je jednostavno, ali izvanredno. Zar nije? I kako su se posvećivali tim stvarima, bili su voljni izgledati drugačije od svijeta oko sebe, biti sol i svjetlo u svom svijetu. Bila je spremnost s njihove strane da izdrže kušnje, da izdrže kroz patnje, da pate s nadom, i da budu spremni dati objašnjenje onima koji su ih vidjeli, razlog za njihovu nadu. Zašto su imali tako veliku nadu? To je zbog uskrsnuća; to je zbog vječnog života u Kristu Isusu. I bili su zajedno jačajući jedan drugoga kroz ta vremena. I bili su spremni biti svjedok za Krista.

I možda tu mjerimo ovo. Ako nam nedostaje želja i briga za izgubljenima, možda nismo potpuno shvatili blagoslov straha Gospodnjega i utjehu Duha Svetoga. Možda nismo potpuno cijenili nevjerojatnu povlasticu Crkve, ali i nevjerojatnu potrebu izgubljenih. I možda trebamo se vratiti tamo odakle smo počeli službu, u Lamentacijama poglavlje 3, poziv na bogoslužje – „Neka istražimo i ispitamo naše pute i vratimo se Gospodinu i neka dižemo svoja srca i ruke k Bogu na nebu.” Idimo k Njemu u molitvi!

Oče, hvala Ti dajemo za Tvoje Riječ i za ovaj Gospodnji Dan koji dolazi, ujutro i navečer, da čujemo Tvoju Riječ i da pjevamo Tvoje hvale. Molimo Te da djeluješ u nama, po Duhu Tвом, da nas obnoviš i oživiš i da nam daš radost u Kristu i da nam daš srce za izgubljene i da nam daš mogućnosti da se protegnemo. I kako se izgradujemo, da se izgradujemo i prema vani, za Tvoju slavu, za slavu Krista i za naše vječno dobro. I molimo Te za sve ovo u Kristovom imenu, amen.